Lass uns laufen wenn die Dunkelheit komm


Characters








Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
(Da se nešto ne pomisli krivo ne piše ona ovo samo zato što je njena slika tu. Iz fore smo razmjenile slike na blogovima!)
- Ana
- 20.5.1991
- Doselila se iz Hrvatske u Njemačku
- U kompliciranoj je vezi
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Iva
- 31.12.1989
- Anina sestra
- Ostvarila je san radom u policiji
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Tom
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin bivši dečko
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Bill
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin najbolji prijatelj ili nešto više

___________________
Image and video hosting by TinyPic
- Gustav
- 8.9.1988
- Član grupe TH
- Šutljiv dečko s kojim se Ana upoznala kada su putovali na Maldive
____________________
Image and video hosting by TinyPic
- Georg
- 31.3.1987
- Član grupe TH
- Ana ga je također upoznala na putu za Maldive, brzo su se sprijateljili












CHAPTERS
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28


ELITE AFFILIATES

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

free counters


Created by Crazyprofile.com










Credits
Prilagodila: Pixie art.©
© * étoile filante
inspiration/colours: mintyapple
icons: cablelines
reference: x / x
Chapter 32
Znam, znaaam da mi je dugo trebalo, ali eto. Vratila sam se :)
Napravila sam neke promjene; više nisam HumanoidCity(fan fiction, news)
Od sada pišem samo fikciju, također imam i novi idizajn. Pa u slučaju da me ne prepoznajete
to sam ja :)

[dva mjeseca kasnije]

Rastanak je bio težak, ali sam se i dalje držala svoje odluke. Vratila sam se nazad u svoj grad i započela novi život. U početku je bilo teško, naravno da je, ali sam se s vremenom naviknula. Što je vrijeme više odmicalo, sve manje sam mislila na ono što mi se dogodilo u ne tako davnoj prošlosti. Nakon godine pauziranja upisala sam željeni fakultet, upoznala neke nove ljude... Ali mi nitko nije privukao pažnju.
Kao i svakog utorka sjedila sam na klupi uz Promenadu, hladni vjetar raznosio je ostale pahuljice snijega koje su padale prije par dana. Držala sam nekoliko potrošenih baterija i pokušavala staviti nove u fotić, sjela sam u indijanski sjed i fotografirala svaki milimetar oko sebe. Fotografiranje mi je bio novi hobi, najdraže odredište mi je bila desna obala Drave, pa sam mnogo vremena provodila sa suprotne strane fotografirajući ju. Približila sam fotić oku pokušavajući preciznije uhvatiti divlje patke na vodi kada sam dva metra ispred objektiva ugledala dobro poznatu osobu kako prolazi. Maknula sam fotić i bolje pogledala, no tada mi je već bio okrenut leđima. Dečko, visoke građe, pomalo tromog hoda. Držao je ruke u džepovima široke trenerke i nosio kapuljaču na glavi.
- '' Nemoguće '' - Promrljala sam. Potrpala sam sve stvari u džepove prevelikog hoodija i krenula za njihme. - '' Samo se idem uvjerit '' - Uvjerala sam samu sebe pokušavajući se odvući od glupe pomisli. Grizla bi se poslje da nisam provjerila pa sam užurbanim korakom krenula prema njemu. Kada sam mu se dovoljno približila, usporila sam i krenula ga zaobići. Lagano sam okrenula glavu i pogledala ga. Nosio je naočale pa mu i dalje nisam mogla vidjeti lice. - '' K vragu '' - Procjedila sam. Morala sam nešto napraviti da ga bolje vidim. - '' Samo se naglo okreni kao da si zaboravila nešto i vidjet ćeš '' - Komentirala sam u sebi - '' Da, super, zabij se u njega i pobjegni ko budala - '' Smrkla sam se - '' Glumi da si se spotaknula '' - I dalje sam smišljala ideje - '' Ma baš, nije to film '' - Uzahnula sam i okrenula se.
- '' Jel' se mi poznamo? '' - Prošla sam rukom kroz i onako već čupavu kosu i promatrala mu lice. I dalje nisam mogla prepoznati. Je li moguće da si toliko sliče, ili je to ozbiljno on. Prestrašila me sama pomisao, ne bi se znala nositi s time.
- '' Sumnjam, mačko, ali bi se mogli upoznati '' - Zauzeo je neku glupu pozu i odmjeravao me. To mi je bilo dovoljno iako ga nisam sasvim vidjela. Tipični ljigavac.
- '' Jasno, jasno '' - Promrmljala sam kroz zube - '' Možda neki drugi put '' - Rekla sam kroz kiseli smješak i pošla u suprotnom smjeru
Kakve mi to ideje uopće padaju na pamet. Otresla sam glavom i uputila se nazad u stan. Laganim koracima vukla sam se stepenicama u zgradi, totalno mi je ponovno zaokupirao glavu. Ne onaj ljigavi prolaznik nego Tom. Blesavo sam se smješkala prisjećajući se prvi puta kada smo se poljubili, izašli van, otišli na Maldive... Na brzinu sam se uozbiljila kada sam primijetila da se smijem. Ušla sam u stan i odmah krenula pogledati fotografije kad mi je zazvonio telefon. Mamina sestra iz Njemačke - rekla sam u sebi. Sigurno želi čuti kako sam
- '' Molim '' - Javila sam se. Veseli glas s druge strane je odzdravio. Počela je s pričom, stvarno se dugo nismo čule.
Nakon prilično dugog razgovora spomenula mi je kako ćemo se uskoro vidjeti
- '' Dolaziš ovdje? '' - Pitala sam ju
- '' A, ne. Što ti nije mama rekla da ćete doći na badnjak? '' - Brzo sam pogledala na kalendar u hodniku, pa to je sutra - '' Sranje '' - prošaptala sam.
- '' Nešto si rekla? '' - Pitao je glas s druge strane
- '' Ništa, ništa '' - Zadubljeno sam odgovorila.
Ostala sam piljiti u kalendar. Otići će sve k vragu ako ga opet budem morala vidjeti. Tišinu je prekinuo zvuk mobitela, dobila sam poruku od sestre: Sutra idemo na praznike kod tetke, javi hoćeš sama ili ideš s nama!
Super mogla me je sutra probudit i reći da se spremim. Idem sama - odgovorila sam joj. Tako ću imati više vremena za razmišljanje. Potrpala sam nešto odjeće u trobu i legla u krevet. Svaku večer su me uspavala svjetla lampica koje su bile na prozoru, ali danas sam bila previše uzbuđena da bi zaspala. Ponovno sam počela razmišljati o njemu. Ovog puta nisam htjela prestat, kretenski sam se smiješila i sviđalo mi se. Svaka pomisao. Jedva sam nekako zaspala, a probudio me mobitel. Ponovno poruka: Mi smo krenule - Javila mi je sestra. - '' Jebemti '' - Povikala sam. Davnih dana sam se već trebala spremiti. Na brzinu sam navukla trenerku na sebe, obula tenisice, pokupila torbu i izletila iz stana. Sišla sam u garažu i poljubila vrata auta. - '' Kvragu, znala sam da ću nešto zaboravit '' - Pričala sam sama sebi.
Napokon sam krenula. Bio je badnjak i gužve su bile ogromne. Vozeći se sama više sam imala vremena za razmišljanje o Tomu nego što ću napraviti ako ga vidim. Od kada sam zaspala mi je u glavi; možda me je već zaboravio, možda je našao novu curu, možda ga više nije ni briga. Sati vožnje prolazili su samo razmišljajući o njemu. Stigla sam u poslijepodnevne sate. Nisam se još ni parkirala na vratima se stvorila tetka sa popisom za trgovinu. Pomalo preko volje uputila sam se prema trgovini, sada me stvarno počela hvatati frka što ako ga vidim.Naravno da sam bespotrebno paničarila, sve je već bilo poluprauzno. Sjela sam u auto i uputila se prema njihovoj četvrti. Parkirala sam se pred kućom i tamo ostala premišljajući se. Ograda je bila dovoljno visoka da ne mogu ništa vidjeti pa nisam znala jesu li uopće doma. Nakon 20 minuta odlučila sam riskirati. Bilo je jače od mene. Otvorila sam dvorišna vrata, svjetla su bila upaljena. Srce mi je počelo dvostruko brže kucati. Stala sam pred vrata, duboko udahnula i dva puta lagano pokucala. Sačekala sam nekoliko sekundi koje su trajale kao cijela vječnost. Čula sam kako se netko približava vratima i otključava ih. Srce mi je doslovno otišlo u pete. Bill je otvorio vrata i nastavio piliti u mene. Očito me nije prepoznao, što je bilo i jasno, stajala sam u mraku.
- '' Hej '' - Tiho sam procjedila. Nije ništa rekao nego je upalio svijetlo pred vratima
- '' Ana!? '' - Pitao je dovoljno glasno da je u dnevnom nastala tišina, ili mi se tako činilo. Blago sam se nasmiješila na što me on doslovno zgrabio i zagrlio. Iza njega se odmah pojavio Tom. Dlanovi su mi se počeli znojiti, nisam imala pojma što bih trebala reći ili napraviti.
- '' Ej '' - Prišao je i opušteno pozdravio, nije se baš činio iznenađenim, ni upola kao ja.
- '' Bok '' - Mahnula sam mu rukom, a onda je nastala tišina.
- '' Daj uđi '' - Bill nas je sve pozvao unutra. Tom je zastao ispred mene, a onda me lagano zagrlio. Pravila sam se kao da mi nije prijalo.
- '' Falila si mi '' - Šapnuo mi je na uho. Nisam ništa rekla, samo sam se nasmješila.
Ostavila sam jaknu i uputila se prema dnevnoj. Tamo su sjedila dva dečka i jedna plavuša. Istog trena sam se razočarala. Super, ima curu!

TO BE CONTINUED...
nedjelja, 26.12.2010. |01:25| Komentari (27) | On/Off | Print | # |



Chapter 31
Preko volje krenula sam za njime, stvarno je još jedan novniski članak zadnje što mi treba. Došli smo do lifta i uspeli se na 7 kat. Ušao je u sobu nakon mene i glasno zalupio vratima. Svaki komadić mene ga je htio tako udariti da bi se okrenuo tri puta oko sebe. Naglo sam se okrenula pa je i on zastao. Dok smo se nekoliko sekundi živčano gledali zgarbio me rukama za lice...
Ostali smo tako neko vrijeme stajati. Oboje smo stiskali oči uprte jedne u drugo, ruke su mu bile vrele. Imao je popriličan stisak što je dodatno stvaralo pritisak u mojoj glavi. A onda je samo maknuo ruke s mog lica. Imao je čudan irzaz; mučni, kao da se borio sam sa sobom, pa je sada osjetio olakšanje, ali mu se i dalje vidio oprez na licu. Lagano je za korak odstupio i dalje ne skidajući pogled sa mene. I ja sam učinila isto.
- '' Oprosti '' - Rekao je pomalo usiljeno i sjeo na krevet. Ostala sam stajati na mjestu okrenuta mu leđima - '' Oprosti '' - Ponovio je još jednom. Okrenula sam se prema njemu i bez ikakvog izraza nastavila gledati u njega - '' Oprosti! '' - Povisio je ton - '' Je l' ti namjeravaš išta reći '' - Odmahnula sam glavom i ostala šutjeti neko vrijeme
- '' To sam zapravo i čekala svo vrijeme; da se ispričaš kad pogriješiš i da misliš tako, a ne da kažeš nešto samo zato što trebaš '' - Smrknula sam se dok sam mu pokušala objasniti što m i je trenutno u mislima. Nije ništa odgovorio, legao je na krevet i zamišljeno piljio u plafon
- '' Nije da sam do sada morao '' - Nastavio je
- '' Da, super do sada si mogao raditi budalu od mene '' - Okrenula sam se prema njemu da mu vidim iraz lica. Potapšao je po krevetu vrlo blizu sebi, kratko sam se premišljala, a onda ipak sjela što sam dalje mogla od njega.
- '' Ne, ne, ne, ne mislim tako '' - Gestikulirao je rukama -'' Ono, prije tebe '' - Opustio se i sklopio ruke na prsima
- '' Za sve postoji prvi put '' - Oprezno sam ga gledala i legla na krevet. Oboje smo se pomalo opustili i započeli nekakav pomalo čudan razgovor. Počeo me ispitivati razloge odlaska, s kojima zapravo ni ja nisam bila na čisto.
-'' Ne znam, mnogo stvari je otišlo krivim putem ... '' - Pokušala sam biti što smirenija dok sam smišljala glupe razloge. Jednostavno nisam mogla reći da se više ne znam nositi sa situacijom i da je bjeg jedino riješenje.
- '' Nisam siguran da te u potpunosti razumijem '' - Sumnjičavo me gledao
- '' Ma.... Nema veze '' - Odmahnula sam i stavila ruke u plitke džepove traperica. Približio mi se za cijelu polovinu kreveta na kojem smo ležali i nastavio razgovor. Obuzeo me onaj osjećaj kada se želim baciti na nekoga jer više ne mogu izdržati tako blizu njemu. E pa tako otpilike tri puta gore. Stisnula sam šake u džepovima i disala na usta kako nebi osjetila njegov miris. Bilo je tako nepodošljivo, a on je i dalje držao monolog. O čemu je uopće toliko pričao? Pokušala sam se skoncentrirati, ali mi nije nikako išlo. Glupa si, glupa si, glupa si - ponavljala sam si u glavi. Otkud sad ovo. Umjesto da slušam što toliko melje pričala sam sama sa sobom u sebi, a onda je nastala tišina-
- '' Je l' me slušaš? '' -
- '' Ha!? '' - Trgnula sam se iz misli i pogledala prema njemu. Bio je tako opasno blizu, trgnula sam rukama i krenula ga odgurnut, ali je bio brži od mene. Uhvatio me za nadlaktice i doslovce prikovao uz krevet. Svojim nosom je dodirivao moj, a onda usnicama lagano prelazio pop vratu, jedva da sam osjetila, ali dovoljno da mi trnci prođu od glave do pete. Srce mi je luđački kucalo i tijelo se treslo; kao da sam imala napad. I dalje se zadržao na vratu dodirujući ga samo vrškom nosa i ispuhujući vreli dah. Jednim me dlanom primio za lice, a drugim za moju ruku. Na kratko se zaustavio, a onda odmaknuo. Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga zaštosiprestao pogledom. Podsmjehnuo se i legao pored mene, izuo je tenisice nogom o nogu i stavio ruke pod glavu. Ležala sam pomalo ukočeno pored njega. Kako smo bili poprilično blizu osjetila sam toplinu njegova tjela, željela sam mu se približiti još više. Pogledala sam ga krajičkom oka da vidim gdje gleda; piljio je u plafon. Možda neće primijetit iako se približim za još koji centimetar- pomislila sam. Nisam pomjerila ruku ni milimetar, već se okrenuo malo na stranu da se lakše mogu nasloniti. Ponovno sam ga pogledala, blago se nasmiješio i prislonio usnice na moje čelo. Približila sam mu se i stavila ruke u đepove njegovog gornjeg dijela trenerke. Ležali smo tako neko vrijeme dok nije prekinuo tišinu
- '' Moram priznat da volim taj osjećaj kada te štitim ''
- '' Kak' misliš kad me štitiš ''
- '' Ne doslovno, ali ako gledaš to ovako; s tvoje lijeve strane te štitim sobom, a s desne strane sam te zagrlio baš zato da mi budeš kod ruke. Da se dogodi išta ovog trena bila bi zaštićena. Baš se osjećam snažno '' - Nasmijala sam se njegovoj teoriji. Pogledala sam ga u oči i pritisnula usne o njegove, počeo ih je nježno cuclati i lagano dodirivati moj jezik svojim. Nije trajalo dugo opet se odmaknuo i poljubio me u čelo.
- " Mmm " - Promrmljao je što me natjeralo da se nasmijem
- '' Mogao si to i prije napravit ''
- '' Recimo da nisam htio '' - Podigao je jedan kut usnice u osmjeh
- '' Zašto ne? ''
- '' Htio sam da budeš sigurna da to želiš ''
- '' Je l' to bilo upitno '' - Začudila sam se
- '' Uvodimo promjene '' - rekao je poprilično uvjerljivo
- '' Iznendađuješ me '' - Potvrdila sam i ponovno vratila glavu na njegova prsa.
Prijalo mu je priznanje da nešto radi kako treba, samo sam mu dodatno punila ego. Češkao me po leđima i prolazio prstima kroz kosu što me uspavalo.
- '' Ajde, vozim te doma, zaspat ćeš '' - Lagano mi je prošao dlanom po licu da me razbudi
- '' A-aaaa '' - Promrmljala sam - '' Želim bit ovdje ''
- '' Mislio sam da si rekla da ne želiš ost.. ''
- '' Promijenila sam mišljenje '' - Prekinula sam ga
- '' Ako ti tako želiš '' - Rekao je uz osmjeh. Znala sam da i on želi ostati ovdje iako to nije htio priznati.
Ustao se i skinuo jaknu sa mene, otišao je do ormara, uzeo dodatni pokrivač i ušuškao nas. Ubrzo smo zaspali.

[...]

Probudila sam se u istom položaju u kojem sam i zaspala. Tom me i dalje držao lijevom rukom za stuk. Osjetila sam kako plitko diše, lagano sam maknula glavu kako bi mogao nastaviti normalno spavati. Pokušala sam se nakako izvuči ali me prilično čvrsto držao
- '' Dobro jutro '' - Prošaptao je
- '' Ne spavaš '' - Okrenula sam se prema njemu
- '' Probudio sam se prije nego što si uspjela šmugnut '' - Namignuo je
- '' Nisam namjerala otići '' - Rekla sam kroz smjeh i ustala s kreveta - '' Hoćemo lagano '' - Počela sam obuvati tenisice
- '' A kud bi ti već '' - mrmljao je dok se izvlačio s kreveta
- '' Moram obaviti još neke stvari za sutra, a i Bill se sigurno brine '' - Obišla sam krevet do njegove strane i sjela pored njega
- '' Šta će bit sutra? '' - Za tren je promijenio izraz lica
- '' Pa idem sutra, doma, u Hrvatsku ''
- '' Čemu tako brzo, i zašto uopće bez razloga ideš. Zašto jednostavno nebi mogla samo nešto promijeniti i.. ''
- '' I mijenjam. Odlazim. I imam razlog '' - Prekinula sam ga
- '' To nije razlog. Nikakav. '' - Odmahivao je glavom
- '' Ubrzo će se sve vratit na mjesto i sve će bit u redu '' - Nastavila sam ga uvjeravati u suprotno
- '' Ne, neće bit u redu! '' - Nije popuštao - '' Zašto ne bismo pokušali ispočetka. Ponovno. Kao da ničeg nije bilo ''
- '' Zato jer već jesmo, više puta, i priznaj si da nikad nije dobro završilo. '' - Stavila sam mu ruku na koljeno - '' Ovo je vjerojatno najbolje riješenje '' - Prošla sam mu rukom kroz kosu i krenula prema vratima - '' Hoćemo? '' - Pitala sam i i izašla van. Krenuo je zamnom. Uhvatio me za ruku i s največim osmjehom elegantno prošao kroz predvorje hotela. Izašli smo na parking i došli do njegovog auta, otvorio mi je vrata i poljubio u obraz prije nego što ih je zatvorio. Čudno sam ga promatrala dok je obilazio auto do vozačevog mjesta.
- '' Znaš da to neće promijeniti situaciju '' - Primijetila sam o čemu se radi
- '' A-a '' - Promrmljao je - '' To je... Zbog mene i.. Tebe, naravno '' - Osmjehnuo se i nagazio na gas...

TO BE CONTINUED
nedjelja, 17.10.2010. |18:59| Komentari (13) | On/Off | Print | # |



Chapter 30
- '' Trebam neke stvari koje su mi ostale ovdije, pakiram se '' - Objašnjavala sam mu dok smo sjedali na veliki trosjed u dnevnom boravku
- '' Pakiraš se? '' - Ponovio je
- '' Aha ''
- '' Putuješ negdje? '' - I dalje me začuđeno gledao
- ''A-a'' - odmahnula sam glavom - '' Idem! '' - Ugrizla sam se za usnu čekajući njegovu reakciju
- '' Kuda ideš? '' - zbunjeno me gledao jer nije znao o čemu se radi
- '' Doma '' - Pomalo sam ga čudno gledala, i dalje nije shvatio što mu želim reći
- '' O, ideš svojima u posjet, baš ljepo! '' - Ustao se i krenuo prema kuhinji
- '' Ne idem u posjet '' - Odmahnula sam glavom, lagano mi je počeo razgovor ići na živce, znam da razumije što želim reći.
- '' Ponovi! Nisam te čuo! '' - Izderao se iz kuhinje
- '' Ne idem u posjet, Bill '' - Okrenula sam očima i pošla sam za njime
- '' Nego? '' - Na sekundu se okrenuo i upitno me pogledao, a onda nastavio s pripremom večere
- '' Idem! Razumiješ? Odlazim iz Njemačke, neću više živjeti ovdije. Krećem dalje '' - Zvučala sam pomalo grubo, ali mu drugačije nisam mogla objasniti
Lagano se okrenuo na peti i podigao obrvu - ''Ne, ne možeš samo tako otići! Ne sada, ne nakon svega ''
- '' Previše toga se dogodilo, želim se vratit na staro ''
- '' Razumijem, ali možda da probamo nekako... ''
- '' Bill! - '' Prekinula sam ga - '' Ne pokušavaj me nagovoriti, odlučila sam '' - Slegnula sam ramenima. Nastavio je piljiti u mene; ljutito ili više razočarano - '' Oprosti '' - Promrmljala sam
Ustala sam se sa stolice za kuhinjskim šankom i krenula prema sobi u kojoj sam ostavila nešto od svoje odjeće. Ušla sam bez kucanja, nisam mislila da je netko unutra. Naglo sam otvorila vrata i odmah krenula prema ormaru. Tom je ležao na krevetu i gledao film. Podigao se na laktove i promatrao što radim
- '' Došla sam po...'' - pokazala sam na ormam - '' Svoje stvari
- '' Nećeš više ovdije bit? '' - Ugasio je tv
- '' Ne, idem... iz Njemačke '' - Objašnjavala sam mu dok sam odvajala svoje majice od njegovih
- '' Molim!? '' - Ustao je iz kreveta i došao domene. Uzeo mi je torbu iz ruku i stavio na krevet - '' Kak' to misliš ideš?
- '' Duga je to priča '' - Otkud je njemu toliko stalo, pomislila sam. Uostalom neda mi se objašnjavat kako i zašto. - '' Bill će ti objasnit sve, sad moram ići '' - Uzela sam torbu sa kreveta i izašla.
- '' Bill, idem '' - Viknula sam mu s vrata
- '' Čekaj! A... Ostani na večeri '' - Krenuo je prema meni skidajući pregaču
- '' Hvala al' žurim. Moram se spakirat do kraja ''
- '' Kad ideš '' - Uozbiljio se
- '' Još ovaj tjedan '' - Gledala sam u stranu jer nisam mogla gledati njegove molećive oči. Ne želim da me ništa odvrati od planova
- '' Kud... Čemu tolika žurba? '' - Slegnuo je ramenima
- '' Želim nam svima olakšati '' - Na brzinu sam ga zagrlila - '' Idem sad, čujemo se kasnije ''
- '' U redu '' - Klimnuo je glavom. - '' Ana! '' - Viknuo je za mnom - '' Jel postoji mogućnost da promijeniš mišljenje? ''
Zaustavila sam se kod ograde i okrenula se prema njemu. Kratko sam razmišljala a onda odmahnula glavom. Izašla sam iz dvorišta kada je opet povikao za mnom
- '' Ana! '' - Ponovno sam zastala - '' Ideš pješke? '' - Klimnula sam glavom - '' Uskoro će mrak, možda nebi trebala sama. Idem s tobom!
- '' Ne brini se '' - Tiho sam mu doviknula
- '' Sačekaj me, za minut sam tamo! ''
- '' Bill! '' Ponovno sam mu doviknula. Zastao je na vratima
- '' Idem sama! '' - Nešto je promrmljao, a onda pozdravio i zatvorio vrata.
Zatvorila sam vrata od ograde i polako krenula. Bilo je oko pola sedam navečer. Tu i tamo je prošao koji auto. Prolaznika nije bilo uopće što je normalno jer je već satima cmoljila dosadna kiša. Bilo je poprilično hladno za ovo doba godine. Stavila sam kapuljaču na glavu prije nego mi se kosa počne cijedit i navukla rukave preko preko dlanova. Još više sam usporila korak i nastavila se vući po parku. Besciljno sam lutala po ulicama sve dok nisam shvatila da sam po treći puta došla u isti park. Razmišljala sam da li će mi faliti ovaj grad ili oni ili mi ništa neće faliti. Iako sam odlučila, ili sam barem tako željela misliti, nekako sam cijelo vrijeme preispitivala odluku.
Bila sam potpuno izmorena kada sam napokon došla doma. Svukla sam mokru odjeću i zavukla se u krevet. Uzela sam mobitel i napokon ga upalila. Moram li spominjati da sam imala barem deset propuštenih poziva i nekoliko poruka. Čini se da je Bill razgovarao s Tomom. Premišljala sam se da li da se javim ili čekam da ponovno nazove, a onda ipak odlučila poslati poruku. Na brzinu sam mu natipkala samo kako bi pitala što je tako hitno, iako sam znala. Nije prošla ni četvrtina minute već me ponovno zvao!
- '' Izađi van! '' - Jedva sam se stigla i javiti prije nego što je naredio
- '' Gdje van? '' - Zbunjeno sam pitala
- '' Pred kuću! '' - Ponovno me brzo prekinuo. Došla sam do prozora kako bi se uvjerila da je stvarno tamo, i bilo je tako. Parkirao je na mostu ispred kuće. Pokušavala sam mu vidjeti lice kako bi razaznala je li ljut ili razočaran... Ili nešto drugo, ali kiša je lila kao iz kabla i vidio mu se samo obris kroz stakla s kojih su brisači neprestano otirali kišu.
- '' Evo idem '' - Tiho sam promrmljala i krenula prema vratima. Obula sam prve tenisice koja sam usput pokupila i stala pred ulazna vrata. Nije mi padalo na pamet ponovno kisnuti. Samo sam mu mahnula kako bi vidio da sam izašla, a onda je počeo trubiti k'o lud. - '' Fina guzica, da slučajno nebi malo pokisnuo! '' - Mrmljala sam si u bradu ne pokušavajući se požuriti. Sada mi nije smetala ni kiša, neka čeka!
Dovukla sam se do auta, na pola mokra i sjela na suvozačevo mjesto. Šutio je i gledao ispred sebe, lijevu ruku je držao na volanu, a desnu na mjenjaču. Iako je izgledao smireno čeljust mu se očito grčila kao da je snažno stisnuo zube. U jednom trenutku sam mu se poželjela izderati u facu: koji je tvoj problem, ali to nebi vodilo nigdje jednako kao što i sjedenje u autu i njegovi ispadi ne vode nigdje.
- '' Tako si me hitno trebao da bi sad gledao van i šutio. To si mogao i preko telefona '' - Nisam mogla šutjeti, sluđivao me tim čudnim ponašanjem. Pogledao me nekim ljutitim pogledom, nije odgovorio, nastavio je piljiti ispred sebe. -'' Daj se liječi '' - Odbrusila sam i krenula izaći iz auta kada je naglo izašao na cestu. - '' Dobro jesi ti normalan!? '' - Izerala sam se. Stvarno sam mu htjela odljepiti takvu šamarčinu.
- '' Idemo razgovarati nekamo '' - Odvratio je u istom tonu
- '' Sjećam se kako je završilo zadnje razgovaranje '' - naglasila sam zadnju riječ - '' Uostalom, ja i ti nemamo što više razgovarati
- '' Itekako imamo '' - I dalje je bio hladan.
Ostatak vožnje smo proveli u tišini. Nisam ga imala namjeru više ništa ispitivati. Neka mi kaže što želi i odveze nazad kući. Nisam raspoložena za ništa, najmanje za razgovore. Parkirao se pred hotelom u kojem smo inače bili.
- '' Ja ne idem u hotel '' - Jasno sam mu dala do znanja
- '' Idemo u sobu '' - Zvučao je kao da mi naređuje ''
- '' Nema šanse '' - Povisila sam ton - '' Ako mi imaš što reći, reci mi ovdije i prestani se ponašati kao luđak ''
Bez riječi je izašao iz auta, došao do suvozačevih vrata i doslovce me izvukao van. Istrguna sam ruku iz stiska i naslonila se na auto.
- '' Ne idem, ni govora! Sada reci što trebaš! '' - Kao da sam govorila zidu, uhvatio me čvrsto za dlanove i odvukao u predvorje hotela. Dok je uzimao karticu od sobe na recepciji otišla sam u hotleski kafić koji se nalazio odmah pored i sjela za stol. Nakon što je uzeo karticu potražio me pogledom, a onda došao do stola.
- '' Ozbiljno ti govorim, ne idem nikamo dalje. Sada sjedni ovdije i reci što trebaš! '' - Ovoga puta sam se ja zaprijetila
- '' Uredu! '' - jedva je od bjesa promrmljao i sjeo preko puta mene. Iskočila mu je žila iznad sljepoočnice. Moram priznati da sam pomalo uživala živcirajući ga.
- '' Kuda ti misliš ići '' - Započeo je malo primirenijim tonom
- '' Sad ćeš mi još i govoriti kada ću i gdje ići? Ti koji više nemaš nikakvu ulogu u mom životu? '' - Odfknula sam iako sam znala da će opet pobjesniti. - '' Usostalom više nemam razloga biti ovdje ''
- '' Bitno da si imala razloga kad si došla tu sa mnom se jeb.. ''
- '' Molim!? '' - Prekinula sam ga - '' Kakav si ti gad, ne vjerujem '' - Izderala sam se - '' Dobro znaš zašto sam se doselila ovdje, sigurno ne da bi upoznala tebe! ''
Za tren smo se ponovno počeli svađati, vikati i derati jedno na drugo. Cijelo predvorje i kafić je gledalo u nas
- '' Ti stvarno želiš da i ovo bude u novinama? '' - Unio mi se u facu
- '' Da! Naravno umirem od želje! '' - Vratila sam mu istom mjerom
- '' Onda idemo to riješiti u sobu '' - Ponovno je naredio
Preko volje krenula sam za njime, stvarno je još jedan novniski članak zadnje što mi treba. Došli smo do lifta i uspeli se na 7 kat. Ušao je u sobu nakon mene i glasno zalupio vratima. Svaki komadić mene ga je htio tako udariti da bi se okrenuo tri puta oko sebe. Naglo sam se okrenula pa je i on zastao. Dok smo se nekoliko sekundi živčano gledali zgarbio me rukama za lice...

TO BE CONTINUED...
subota, 18.09.2010. |15:03| Komentari (15) | On/Off | Print | # |



Chapter 29
Ubrzo zatim smo poletjeli. Istog trena me počela hvatati nostalgija. Vjerojatno više nikada neću doći ovdje. Naslonila sam glavu na prozor i zadnje trenutke provedene na Maldivima gledala u ogromni plavi ocean iz visine…
No više od toga mučile su me neke druge stvari... i odluke. Morala sam se skrasit i odlučiti pravilno, što je, zapravo, i bila najteža stvar. Što ću kada dođemo u Njemačku? Vjerojatno se više nećemo nikada vidjeti, ne znam ni zašto mi je to sada na pameti. Zapravo, prvo što sam htjela napraviti je prekinuti s Tomom. Naravno da nisam željela ali, zašto dopuštati da radi budalu od mene. Ponos je uvijek bio jači. Sada neka on vidi kako je to biti ostavljen. Nisam ga željela povrijediti, to ne, ali kada sam već bila u mogućnosti pokazati mu da se sa mnom neće tako igrati, zašto onda ne? Naslonila sam glavu na prozor i žmrieći razmišljala kako i što prije. Naglo sam se trgnula iz misli kada sam osjetila ruku na svom obrazu. Podigla sam pogled i vidjela Toma pored sebe iako sam mu na suptilan način dala do znanja da neželim da sjedi pored mene. Najprije je uzdahnuo, a onda par puta pokušao nešto reći, a onda se zaustavio.
- '' Ja... Ne osjećam se dobro nakon svega što se dogodilo. Žao mi je '' . - Okrenuo se prema meni i stavio svoju ruku na moj dlan
- '' Žao ti je? '' - Pitala sam ga u poslusmijehu, a onda frknula - '' Da, i meni je '' - Izvukla sam ruku iz njegove i okrenula se prema prozoru.
- '' Molim te, samo me saslušaj '' - I dalje je bio uporan
- '' Šta da te saslušam, kak' si ju povalio i kolko je dobra bila. Nije da me zanima '' - Na kratko sam ga pogledala toliko da vidim reakciju, a onda ponovno maknula pogled
- '' Molim te! '' - Ponovio je i uhvatio me na nadlakticu
- '' Ne želim te slušat! '' - Odvratila sam, pomalo i preglasno i otrgnula ruku iz njegovog stiska - '' Dosta mi je tvog pravdanja i opraštanja jer je tebi navodno '' - podigla sam dva prsta u znak navodnika u zrak - '' žao ''
- '' Pokušaj me razumjet... '' - nastavio je nešto mrmljati gledajući kroz prozor
- '' Uredu, znaš što! '' - Okrenula sam se prema njemu - '' Nemam više razumijevanja, ne za tebe. Gotovo je, shvati i ti mene! '' - Odmahnula sam glavom i nastavila čekati njegovu reakciju
- '' A tako '' - Izraz lica mu je bio kao da mu je laknulo, moram priznati, šokiralo me - '' Mogla si mi odma reći '' - Okrenuo se u drugu stranu i počeo nervozno listati novine. Zbunjeno sam ga pogledala jer nisam imala pojma što misli. Brzo sam odustala i vratila se razmišljanju što slijedeće.
Prvo i najteže sam riješila, idemo dalje. Kada budem imala vremena za razmišljanje o tome što sam upravo napravila, jednostavno znam da će mi biti žao, i previše, ali ne želim razmišljati o tome dok ne dođe vrijeme.
- '' Odgađanje, da, tako ću '' - Bodrila sam samu sebe

[...]

Let je bio dug i dosadan. Bill je spavao već satima, Georg i Gustav listali neke časopise, a Tom piljio u prazno isto kao i ja. Pitala sam se o čemu razmišlja, kako se osjeća iako me to nebi trebalo zanimati. Bezvoljno sam puhnula i spustila se niže na sjedalu. Imala sam osjećaj ako malo opustim noge da ću zaronit pod sjedalo ispred mene.
Tom me na kratko pogledao, a onda nastavio piljiti ispred sebe.
- '' Znaš... '' - Počeo je, istog trena sam toliko očito okrenula očima što ga nije nimalo smelo - '' Tek sam pred jutro došao k sebi, nije da se sjećam detalja, al' ono, cura je bila komad ipo' '' - Uživljeno je mahao rukama ne skrećući pogled sa svakog svog pokreta
- '' Ne želim zvučat bezobrazno '' - Nakašljala sam se - '' Poštedi me '' - Podigla sam obrvu i pogledala ga krajičkom oka. Isto je učinio i on, a zatim odmahnuo rukom.
- '' Vidim da ti je dosadno, pa... '' - Pokušao je ponovno
- '' Ne razgovara mi se. '' - Hladno sam odgovorila
- '' Ne moraš ti razgovarat, ja ću ti pričat '' - Bio je uporan
- '' Tom. '' - Uspravila sam se na sjedalu - '' To ne mijenja i neće promijeniti neke stvari. I ove i one. Znaš na što točno mislim '' - Uozbiljila sam se pokušavajući mu objasniti situaciju koju očitno nije shvaćo zato jer ne želi shvatit ili je glup za te stvari. Počelo me frustrirat jer me i dalje bljedo gledao iako sam uvjerena da zna o čemu govorim. Ustala sam, nekako ga prekoračila i sjela na sjedala sa suprotne strane.
Satima sam pokušavala zaspati, samo što mi glas u glavi nije dao mira neprestano ponavljajući: nije li ti žao?

[...]

Nakon trinaest sati leta napokon smo došli u Njemačku. Jedva sam se izvukla iz aviona protežući ruke i noge koje su mi se pokočile od sjedenja. Odmah smo svi petero nabili naočale na oči s obzirom na svu vrisku koja je dopirala s ulaza na aerodrom. Pokupili smo prtljagu i krenuli prema izlazu. Poprilično velika hrpa djevojaka i cura nagurivala se pred vratima. Duboko sam udahnula skupljajući hrabrost, valjda. Pomalo mi je bila frka svih tih fanova. Jedan od tjelohranitelja otvorio je vrata dok su se ostali nagurivali s fanovima kako bi napravili mjesta za prolaz. Mnoge od njih su držale novine u rukama pokazivajući na neki članak. Zgranula sam se kada sam čula da jedna od njih viče: Tom, ist das deine Freundin!?, dok je barem polovica ostalih vikalo: Anna, wir hassen dich!! Širom otvorenih usta i očiju pogledala sam u Georga. Slobodom rukom me potapšao po ramenu uz ohrabrujući osmijeh. Da, to baš pomaže. Slijedeće što očekujem je napad poludjelih fanova. Jedva smo se probili do auta i smjestili. Nedugo nakon što smo krenuli vozač nam je dao par novina
- '' Možda bi vas ovo moglo zanimati '' - Pružio je Tomu novine u ruke
Nakon što je pronašao članak prvo ga je pročitao u sebi, a ona počeo čitati na glas
"Gitarist Tokio Hotela, Tom Kaulitz na razočarenje mmnogih
obožavateljica pronašao je svoju srodnu dušu. Nakon nekoliko godina
veza za jednu noć Tom napokon ljubi već neko vrijeme. Nije nam poznato
koliko je dugo u vezi, ali slike govore svoje, veza je- ozbiljna.
Simpatična, vrlo sitna i djevojka drugačijeg stila nego što je Tomov
poznati ukus zapela je za oko zgodnom Tomu... "

- '' Bla, bla '' - Nadodao je i pružio mi novine. Istog trena sam se prestala smješkat, iako ne znam zašto sam to uopće napravila.
Pogledala sam u sliku koja je bila na naslovnici; ja i Tom na kiši stojimo zagrljeni u oceanu. Kratko sam se ponovno nasmiješila, a Tom je baš tada pogledao u mene. Srećom sam imala naočale, barem mi nije mogao vidjeti oči. Ponovno sam pročitala članak, a onda podigla i spusila ramenima.
- '' Sve što je lijepo kratko traje '' - Izgovorila sam nekako sjetno odložila novine pored sebe
- '' Čekaj! '' - Ubacio se Bill - '' Niste valjda? '' - Pogledao je u Toma, pa u mene, a ona opet ponovio
- '' O, jesmo '' - Odgovorila sam mu grizući si usnicu.

[...]

Nakon još sat vremena vožnje stigla sam doma. Pozdravila sam se sa svima i uputila se prema vratima. Pokušala sam tiho ući i iznenaditi sestru, ali me je već čekala na vratima. Dugo u noć sam prepričavala što se sve dogodilo u proteklih nekoliko mjeseci odkako sam ih upoznala. Pred zoru sam pokušavala zaspati, ali me glas u glavi i dalje uzemiravao. Ne znam ni sama kako sam zaspala, samo se sjećam glupog sna koji sam sanjala. Naglo sam se trgnula i pogledala na sat. - '' Sranje '' - propustila sam kroz zube. Dečki su već doručkovali, bili na plaži i ručali dok sam ja spavala. Naglo sam ustala iz kreveta, a onda shvatila gdje sam. Oh kako me uhvatila nostalgija. Svaki dijelić prostorije u kojoj sam bila, mjesta i osijećaja užasno mi je nedostajao. Tupo sam sjedila na krevetu pokušavajući se vratiti u realnost, a jedina stvar koja mi je bila u glavi je- što slijedeće!
Bezvoljno sam se odvukla do kupatila, otuširala sam se i obukla. Bila sam bez apetita pa sam izašla van. Tako sam željela vidjeti dečke, užasno su mi nedostajali. Zaputila sam se prema kući Kaulitzovih ispuniti što mi je slijedeće, iako samo posjet to nije uključivao.
Stala sam pred vrata i smišljala što ću reći. Malo mi je falilo da se okrenem i odem, ali si to nisam smjela dopustiti. Zatvorila sam oči i pozvonila.
- '' Dolazim! '' - Čula sam prigušeni zvuk iznutra. Otovrila sam oči čekajući tko će mi otvoriti - '' Hej '' - Veselo je rekao Bill, smješkajući se - '' Očekivali smo te , uđi ''
- '' Da? '' - Upitala sam - '' Ovaj, zapravo nisam došla u posjet '' - Objašnjavala sam mu dok smo išli prema dnevnoj sobi
- '' Nego? '' - Složio je začuđenu facu
- '' Trebam neke stvari koje su mi ostale ovdije, pakiram se '' - Govorila sam nervozno si ispucavajući prste na rukama
- '' Pakiraš se? '' - Ponovio je
- '' Aha ''
- '' Putuješ negdje? '' - I dalje me začuđeno gledao
- '' Zapravo... Ja... Idem '' - Ugrizla sam se za usne gledajući njegove šokriane oči...

TO BE CONTINUED
nedjelja, 15.08.2010. |01:35| Komentari (15) | On/Off | Print | # |



Chapter 28
- '' K vragu!!! '' - Iderao se Bill. U očima su mu se miješale emocije; zabrinutost, šokantnost, izmorenost... Podigla sam i spustila ruke, nekako... Razočarano. Bez riječi sam otišla u svoj apartman. Obavila sam jutarnju higijenu, obukla trenirku, pokupila stvari i ponovno se vratila Billu. Tamo su bili i Gustav i Georg sa Tomovim stvarima. Bilo je već osam sati, a Tomu ni traga. Davnih dana smo trebali krenuti na aerodrom....
- '' Moramo se dogovoriti oko nečega '' - Dubokim i ozbiljnim glasom Georg je prekinuo tišinu - '' Ovih dana... '' - nastavio je iako smo ga svi razočarano gledali. - '' ...Imamo zakazane neke važne datume gdje se se moramo sva četvorica pojaviti'' - i dalje smo svi bez riječi samo gledali u njega misleći da ima nekakvo riješenje. - '' U slučaju da se Tom ne pojavi u narednih... '' - pogledao je u sat na ruci '' 10 minuta, idemo na aerodrom. Ovdje ćemo tražiti direktora da obavijesti neke ljude i neka pokrenu potragu ili već nešto za što mis.. ''
- '' NEMA ŠANSE! '' - izderao se Bill prekinuvši Georga - '' Ja svog brata ne ostavljam ovdje '' - pokušao se primiriti
- '' Bill, znaš koliko zahtjevaju da se pojavi barem jedan od vas dvojice. Možemo reći da se Tom razbolio i nas trojica se ispričati u njegovo ime '' - Georg je i dalje pokušavao smisliti nešto razumno.
-'' Georg! '' - Bill je prosiktao kroz zube - '' Ne odlazim odavdje bez Toma, koji dio nisi razumio? '' - Bjesno je pogledao u Georga na što je ovaj samo podigao ruke odmahujući glavom.
Pokušala sam isključiti njihovu prepirku razmišljajući što se sve moglo dogoditi Tomu. Polako sam odbacivala moguće opcije, zaključujući da je vjerojatno ili kod neke cure ili negdje zalutao pijan kao što smo i predpostavljali. Iako, javio bi se da je negdje zalutao... Možda. Prazno sam gledala u sat na zidu kojemu su kazaljke sve brže radile krugove.
Tišino je prodro zvuk Billova mobitela. Izvukao ga je iz torbe i pogledao prema ekranu telefona, a zatim u Gustava i Georga.
- '' Tko je njega zvao '' - Zagrmio je, ali mu nitko nije odgovorio - '' Tko je rekao Davidu za ovo pitam?? '' - Ponovio je
- '' Ja sam '' - Tiho se javio Georg
- '' Ti si stvarno idiot '' - Prezirno ga je ošinuo pogledom
- '' Možda on može smisliti nek... ''
- '' Ma ne zanima me! '' - Ponovno ga je prekinuo Bill. Ustao se i otišao van razgovarati.
Aerodrom nam nije bio toliko udaljen, ali smo svakako već davnih dana trebali sjediti u terminalu i čekati avion.
Sve mi se više činilo da danas sigurno ostajemo na Maldivima. Bill se izjasnio i mislim da ga Georg i Gustav neće ostaviti. Tako će vjerojatno i biti.
Iz vana je dopirala Billova i Davidova svađa. Bill se derao iz petnih žila govoreći kako nema namjeru vratiti se u Njemačku bez Toma. Nakon nekoliko minuta glasne prepirke Bill se vratio unutra, bjesnog izraza lica, uzimajući svoje stvari u ruke.
- '' Jost je striktno naredio da se do sutra nacrtamo u Berlinu '' - ljutito je povukao svoj kofer -'' Ana.. '' - Okrenuo se prema meni. '' Znam da je sebično da te poslije svega išta tražim, ali molim te, dali bi htjela ostat još dva tri dana ovdje u slučaju da se Tom vrati? I slobodno reci ako ne želiš, razumjet ću, ali stvarno bi mi... ''
- '' Bill '' - Prekinula sam ga - '' Znam koliko ti znači, i ostat ću. Nije mi problem '' - Uvjeravala sam ga iako mi je već svega bilo dosta
- '' Hvala ti, puno... '' - Prišao mi je bliže i pritisnuo usnice ne moje čelo - '' Hvala ti '' - Uhvatila sam ga za ruku stiščući mu dlan sve čvršće, potpuno se oslonivši na njega.
- '' Idi sad, zakasnit ćeš '' - Prošaptala sam mičući se korak unazad. Klimnuo je glavom, povukao kofere za sobom i izašao van.
Duboko sam udahnula i sjela skupljenih koljena na dvosijed. Ovo će mi biti najduža tri dana ikad - Promrmljala sam si u bradu. Dok sam se udubila u svoje misli vani se ponovno začula galama. Nisam prepoznala glasove jer su očito bili već dosta udaljeni. Ustala sam i na brzinu pošla prema vratima. Izašla sam van i vidjela kako Bill velikim koracima prilazi prema Tomu. Bjesno ga je uhvatio za ramena govoreći mu nešto u facu, nakon par sekundi direktnog gledanja u oči Tom je odgovorio na što ga je Bill ošamario što je jače mogao. Tom je izgledao još više izgubljeno neko kad se tek pojavio, koliko sam mogla zaključiti za nekolicinu sekundi.
- '' Da mi to više nikad, NIKAD nisi sapravio! NIKAD!!! '' - Izderao se Bill okrečući se na peti s podignutim kažiprstom u zraku u znak prijetnje Tomu. Tom je i dalje izbezumljeno i nepomično stajao u mjesto. - '' Ana! '' - Povikao je Bill iz daljine. - '' Uzmi svoje stvari, odlazimo! '' - Naredio je.
Za svega tri minute potrpali smo sve stvari u auto i šutke krenuli prema aerodromu. Po mojoj procjeni nema nikakve nade za odlazak. Suđen nam je bar još jedan dan ovdije. Georg je sjedio na suvozačevom mjestu ignorirajući sve oko sebe. Bill i Gustav su sjedili na srednjem, a ja i Tom na zadnjem sjedištu. Nagnula sam glavu na prozor i gledala prolaznike na ulici. Tom se uhvatio za dlanove i piljio u sjedalo. Gustav je stavio slušalice i gledao kroz prozor auta dok je Bill nervozno treskao nogom i ispucavao prste na rukama. Neko vrijeme smo u tišini sjedili...
- '' Dobro jel misliš reć išta? '' - Okrenuo se Bill prema Tomu. Tom je odmahnuo glavom ne gledajući ga u oči - '' Gdje si bio, što si radio cjelu noć? ''
Tom je i dalje šutio pognute glave na što je Bill sve više bjesnio
- '' TOM, GDJE SI BIO ČITAVU JEBENU NOĆ!? '' - Unio mu se u lice koliko je to sjedalo dopuštalo
- '' Bio sam... '' - prekinuo se u pola, udahnuo je, prvo pogledao u mene, pa u Billa, a onda opet spustio glavu. Billovo strpljenje je bilo na samom kraju, malo mu je falilo da opet počne sa vikom. - '' Bilo sam s nekom curom '' - Nije micao pogled sa svojih nogu
- '' Krasno! '' - odgovorili smo ja i Bill u isto vrijeme
- '' Lijepo '' - ponovio je Bill. - '' S nekom curom '' - odmahnuo je glavom - '' Ni ne znaš kojom '' - Izderao se što je glasnije mogao
- '' Bill! '' - Povukla sam ga za rame - '' Pusti, u redu je. Nemoj sad '' - Pokušala sam ga nekako primiriti
- '' Nije u redu, ništa nije u redu '' - Promrmljao je i okrenuo se u drugu stranu.
Ostatak vožnje proveli smo u tišini. Nitko nije htio razgovarati, a sumnjam i da je htio. Nakon 15 minuta napokon smo stigli na aerodrom. Svatko je uzeo svoje stvari pa smo krenuli prema kontroli prtljage. Zastala sam na tren i okrenula se prema gradu i oceanu koji se jedva vidio u daljini. Duboko sam udahnula miris i na sekund zažmirila.
- '' Idemo '' - Georg mi je stavio ruku na rame - '' Bill će poludjet ako propustimo avion '' - Klimnula sam glavom i krenula za Georgom.
Ostavili smo prtljagu na kontroli u otišli u terminal. Istog trena smo svi petero pogledali prema ploči s letovima. Za samo nekoliko sekundi pogledom sam našla let za Berlin, koja je bilo tri, u razmaku od nekoliko sati. Nije mi bilo jasno zašto je Bill onda toliko paničario. Svima nam se vidjelo olakšanje na licu, pa čak i Tomu, osim Billu, naravno. Nastavili smo sjediti još pola sata u tišini dok nije sletio avion. Još jednom smo prošli kroz kontrolu i krenuli autobusom prema avionu. Bio je poluprazan pa samo mogli sjesti na preostala prazna mjesta. Gustav je sjeo s Georgom, ja sa Tomom, a Bill sam. Sjela sam do prozora i stavila gornji dio trenerke i torbu koju sam imala sa sobom na sjedalo do sebe kako Tom ne bi mogao biti blizu mene. Sjeo je na sjedalo do prolaza i stavio svoje stvari na moje. Primijetila sam da me gleda pa sam mu na tren uhvatila pogled i na brzinu okrenula glavu. Jako sam se razočarala u njega i ne želim više imati nikakvog posla s njime. Ubrzo zatim smo poletjeli. Istog trena me počela hvatati nostalgija. Vjerojatno više nikada neću doći ovdje. Naslonila sam glavu na prozor i zadnje trenutke provedene na Maldivima gledala u ogromni plavi ocean iz visine…
To be continued…

nedjelja, 01.08.2010. |18:52| Komentari (49) | On/Off | Print | # |



Chapter 27
- '' Bilo bi mi lakše kad bi sjela tu '' – Dodao mi je kožnu narukvicu sa zakovicama – '' Stavi ju, uklapa ti se '' – Stavila sam narukvicu i sjela pored njega.
- '' Samo brzo, moram se još našminkati '' – Prekrižila sam noge i čekala da kaže što želi
- '' Ja bi to ovako '' – Duboko je uzdahnuo. Zatvorio je oči, stavio ruku na moj vrat i lagano mi se počeo približavati.
Čudno sam ga gledala, što on to pokušava? Da, naravno, glupa sam. Upravo preda mnom, pred mojim očima. Sada ovdje me želi poljubiti. O ne, ne, ne, ne opet, ne smijem si to opet dopustiti ili… Ili možda samo da pustim da on sve učini. Je l' se ja to premišljam? Ne budi glupa, ne budi glupa ponavljala sam u glavi. Ja volim Toma i ovo se neće, ovo se ne smije dogoditi. Meni je Tom dečko, a Bill mu je brat. Znači, ovo je ne dopušteno. Sto misli mi je u jednom djeliću sekunde protutnjilo glavom. Zaklopila sam oči. Već se nešto dogoditi. Već sam osjetila njegov topli dah na usnicama, njegova kosa škakljala me po vratu. Odjednom kao da me nešto podbolo pod rebra. Naglo sam otvorila oči i uhvatila Billa za ramena.
- '' Stani '' – Prošaptala sam – '' Bill… Nije uredu '' – Okrenula sam glavu u drugu stranu – '' Ako nećeš zbog mene učini to barem zbog njega '' – Pogledala sam ga krajičkom oka i čekala reakciju. Ustao se, otišao do prozora, a onda se ponovno vratio na dvosjed.
- '' Oprosti, ne znam zašto to činim '' – Snuždio se i pogledao u pod – '' Ja, samo… Ma, više nije ni bitno. '' – Odmahnuo je rukom i lažno se nasmiješio. – '' Idem sad, da se možeš spremit'' – Ustao je.
- '' Čekaj! '' – Povukla sam ga za rukav, pa je ponovno sjeo. – '' Znaš da mi možeš sve reći '' – Pogledala sam ga duboko u oči
- '' Ma znam, nemaš brige '' – Nasmiješio se i ustao. Ponovno sam ga povukla za lakat, pa je opet zasjeo
- '' Onda mi i reci '' – Blesavo sam se nasmijala – '' Da čujem! ''
- '' Ehm… Znaš… Nekako mi nedostaje to '' – Ponovno je spustio pogled
- '' Šta to? '' – Zbunjeno sam ga pogledala
- '' Ti! '' – Podigao je jednu obrvu
- '' Ja? '' – Složila sam još više zbunjenu facu
- '' Da ti! '' – I on je mene zbunjeno pogledao
- '' Ali mi… Nikad… Nismo… '' – Počela sam zamuckivati
- '' Da… Znam '' – Uzdahnuo je – '' U tom i je sve čudno, je l' da?
- '' Pomalo, da… '' – Nasmijala sam se. – '' Dođi '' – Ispružila sam ruke i zagrlila ga – '' Nemaš frke ''
- '' Oprosti još jednom na ovom glupom ispadu '' – Stidljivo se nasmiješio
- '' Uredu je '' – Uzvratila sam mu osmijeh. – '' Gibaj sad, moram se spremit do kraja. Tom je sigurno već ne strpljiv''
- '' Haha, možda imamo sreće pa su još tu '' – Ustao se i krenuo prema vratima – '' Bolje požuri '' – Namignuo je i izašao.
Zatvorila sam oči, duboko udahnula i protresla glavom. –'' Ja ne znam kak' ću se s ovim ubuduće nosit'' – Promrmljala sam si u bradu stavljajući maskaru. Razmrsila sam si kosu rukom i izašla van. Sva četvorica su sjedili na obližnjoj klupi uz more. Tom je nestrpljivo udarao rukama nekakav ritam o noge.
- '' O, pa pojavila si se'' - Ustao je Tom i pokazao rukom prema parkingu – '' Idemo, čeka nas vozač u autu''
- '' Čemu tolika nestrpljivost '' – Pogledala sam ga pomalo začuđeno
- '' Ide mi se van, ništa posebno '' – Odgovorio je ne skrećući pogled sa puta ispred sebe
- '' Aham.. '' – Promrmljala sam i nastavila hodati prema parkiralištu. Na tren sam usporila. Glavom mi je prošlo sve što se dogodilo proteklih nekoliko mjeseci. Stala sam i duboko se zamislila, piljila sam u daljinu i u glavi razvijala sve moguće situacije
- '' Ideš? '' - Pogurao me Georg s leđa
- '' Ha? '' - Trgnula sam se i pogledala u njega
- '' Ide.. ''
- '' Da! '' - Prekinula sam ga u pola, skoro pa vriskom - '' Ovaj, idem '' - zbunjeno sam krenula prema autu
- '' Šta je s tobom '' - U polusmijehu me pitao Georg. Samo sam odmahnula rukom. Glavom mi se svašta motalo. Morala sam razmotrit svaku situaciju, nisam imala puno vremena. Inače, to sam uvijek činila kada sam imala osjećaj da će se nešto dogoditi. Unaprijed sam si isplanirala moguću situaciju i govor tako da se nebi našla zatečena.
Sjela sam na zadnje sjedalo pored Billa i nastavila piljiti u sjedalo ispred
- '' E! '' - Bocnuo me Bill prstom na što sam poskočila - '' Šta je bilo? ''
- '' Ma, ništa bitno '' - Odmahnula sam rukom
- '' Da, naravno, da čujem ''
- '' Dobro '' - Pogledala prema suvozačevom sjedalu gdje je bio Tom kako me nebi čuo - '' Zabrinuta sam '' - Ponovno sam udahnula - '' Svaki put kada smo izlazili negdje van uvijek se nešto dogodilo. Se sjećaš što je bilo zadnji put? Napio si se tolkio da nisi znao za sebe'' - Složila sam neku čudnu facu - '' A prvi put? Zbario je..'' - Pokazala sa glavom prema Tomu - '' ...Neku žensku''
- '' Misliš da će ne sešto dogoditi i ovaj put?''- Podigao je obje obrve
- '' Ne mislim, imam nekakav osijećaj, znam to. Iako se nadam na neće'' - Slegnula sam ramenima
- '' Ajd' ne brini '' - Trknuo me laktom u ruku i blesavno se nasmijao, od čeg se odma Tom okrenuo i pogledao prema meni, a onda se okrenuo nazad. Pogledala sam ga 'stišajsemalo' pogledom, na što je odmah reagirao
- '' Jednostavno znam, to je već praksa '' - Nastavila sam
- '' Ma ajde, pazit ćemo zajedno '' - Potapšao me po ramenu. Klimnula sam glavom. Ubrzo se auto zaustavio. Ispali smo praktički na plažu.
- '' Oh, super.. Još jedan beach party'' - Promrmljala sam si u bradu
- '' Idemo se zabavit? '' - Stvorio se odjedom pored mene Tom, doslovno me zgrabivši za dupe
- '' Aha '' - Bezvoljno sam odgovorila uz pomalo kiseli smješak. Oh super, promjena raspoloženja, prvi znak. Sjela sam s ostalima za stol. Georg se odma ustao i otišao plesati, Gustav je nezainteresirano promatrao situaciju. Ustao se i Tom.
- '' Idem si po piće. '' - Ustao se i popravio hlače -'' Hoćeš nešto i ti? ''
- '' Ne, neću još ništa '' - Odmahnula sam glavom
- '' Dođem onda odmah '' - Namignuo mi je i otišao
- '' Ne vjerujem koliko se taj dečko promjeni kad dođe među ljude '' - Počela sam se opet jadati Billu
- '' Da, to je Tom ''- Uzdahnuo je Bill. Nisam ni htjela pogledati u Toma ali sam ga krajičkom oka ipak promatrala.
Stavio je naočale i naslonio se na šank. Polugola konobarica, ništa strašno. Mogla sam vidjeti s mjesta da joj pilji u bujan dekolte. Kako sam sjedila sa strane, primijetila sam da se smješka. Ajmo sad sve ispočetka...
- '' Hahaha '' - Namjerno sam se nasmijala - '' Srećom da je samo bari, pa tek smo došli '' - Nisam bila ni malo sarkastična.
- '' Pravi se da ti ne smeta '' - Probao me nekako valjda raspoložiti
- '' Smeta mi! '' - Dreknula sam na što se Gustav trgnuo - '' Oprosti! '' - Nasmijala sam se samoj sebi odmahujući glavom. Tom se vraćao nazad, pa sam nabacila smijeh. Odlučila sam se pravit nezainteresiranom. Išlo mi je dobro... Neko vrijeme

[...]

Obišla sam krug oko plaže i vratila se nazad. Georg i Gustav su oko 2 sata otišli spavati jer ujutro imamo let.
Bill je zabrinuto sjedio za stolom, stiskao šake i gledao prema oceanu. Pomalo neobična reakcija za njega. Ponovno sam izvadila mobitel iz džepa i pogledala na sat. Na plaži je ostalo samo nekoliko pijanih cura i dečkiju koji su vrištali u vodi. Glazba se ugasila prije nekih petnaestak minuta. Počeli su se gasiti i reflektori. Sve je za tren utihnulo.
- '' Bill, četiri sata će, možda bi trebali krenuti '' - Stavila sam mu ruku na rame
- '' Još samo malo, možda dođe '' - Rekao je ne promjenjivši smjer gledanja ni izraz lica
- '' Možda je negdje pijan... Ili je s nekom curom '' - Stišala sam glas na zadnjem djelu rečenice - '' Doći će do jutra ''
- '' Idi ti spavat, ja ću ga ovdije sačekat za svaki slučaj '' - Promrmljao je stiskajući šake još više
- '' Bill, molim te, i ti trebaš sna, imamo dug let ujutro. Možda je u apartmanu ''- Pokušala sam ga uvjeriti da je dobro
- '' Gustav i Georg bi već javili da je tamo '' - I dalje je bio nekako skamenut
- '' Sačekat ćemo do četiri i onda idemo '' - Predložila sam - '' U redu? '' - Ponovno sam ga pitala jer nije odgovorio. Nakon nekoliko trenutaka klimnuo je glavom.
Ostali smo sjediti u tišini nadajući se da će se Tom pojaviti od negdje, ali uzalud . Več je i četiri prošlo...
- '' Idemo, Bill '' - Ustala sam i uhvatila ga za ruku - '' Pojavit će se do jutra '' - Samo se ustao bez riječi. Svom težinom svalio se na mene, pa sam ga vukla do apartmana. Bio je u polusnu kada smo ušli u njegovu sobu. Dovela sam ga do kreveta i pokrila ga kada je legao. Okrenula sam se u drugu stanu kako bi ugasila stolnu lampu, a on me uhvatio za ruku.
- '' Ostani samnom '' - Prošaptao je - '' Ne mogu sada biti sam ''
- '' Dobro, bit ću tu, idem samo skinuti šminku '' - Otišla sam na brzinu do svoje sobe. Istuširala sam se i obukla majicu koju sam nosila kao pidžamu. Kada sam se vratila kod Billa još uvijek je bio budan.
- '' Spavaj sada '' - Prošla sam mu rukom kroz kosu i legla pored njega. Sklupčao se pored mene i tako zaspao. Gledala sam ga neko vrijeme kako spava, a onda sam i ja utonula u san.
Probudila me budilica u 7 ujutro. Oboje smo istog trena otvorili oči
- '' Dobro jutro '' - Promrmljao je
- '' Dobro jutro '' - Prošaptala sam jer mi glasnice nisu bile u funkciji - '' Idem se obući i uzeti stvari '' - Nespretno sam ustala iz kreveta i krenula prema vratima.
- '' Idem ja provjerit je l' se Tom vratio '' - Uozbiljio se istog trena
Izašli smo van, Georg je već bio pred vratima smrto ozbiljnog izraza lica
- '' Još se nije vratio '' - Pokušavao je glumiti smirenost
- '' K vragu!!! '' - Iderao se Bill. U očima su mu se miješale emocije; zabrinutost, šokantnost, izmorenost... Podigla sam i spustila ruke, nekako... Razočarano. Bez riječi sam otišla u svoj apartman. Obavila sam jutarnju higijenu, obukla trenirku, pokupila stvari i ponovno se vratila Billu. Tamo su bili i Gustav i Georg sa Tomovim stvarima. Bilo je već osam sati, a Tomu ni traga. Davnih dana smo trebali krenuti na aerodrom....

utorak, 13.07.2010. |16:42| Komentari (48) | On/Off | Print | # |



Chapter 26
Preuredila sam malo blog.. Sada za sve ima poseban "box"
gdje u svakom možete komentirati, ali pod news nešto ne valja
link, pa komentare ostavljajte u boxu- fan fiction.
Box new skroz apdejtam pa tamo možete uvijek naći aktualne novosti
o TH-u . Dosta gnjavaže, novi dio...
___________________

- '' Šta ti se dogodilo? '' – Širom je otvorio oči kada me vidio
- '' Pokušavam se zabavit, ideš sa mnom? – Pitala sam ga cijedeći si kosu
- '' Pa ne znam. Mogla bi se prehladit, a i ja.. '' – Počeo se izmotavati
- '' Ma daj! '' – Povukla sam ga za ruku na kišu. – '' Sad si već mokar! Ideš sa mnom? ''
- '' Imam li izbora? '' – Nasmijao se i krenuo za mnom
- '' I ne baš. Sjećaš se, želimo pamtit ovaj dan '' – Podigla sam obje ruke
-'' Svakako ćemo ga zapamtit ako se prehladimo, dobijemo upalu pluća, mozga, ne znam ni ja čega još i umremo'' – Zastao je na tren
- '' Daj, Tom, dramatiziraš '' – Povukla sam ga za ruku – '' Od malo kiše ti neće bit ništa ''
- '' Malo, kažeš '' – Otpuhno je. Odcupkala sam bliže vodi i ušla u plićak – '' E, daj, sav sam mokar'' – Ponovno se počeo žaliti. Prišla sam mu, uhvatila ga za ruku i povukla ga za sobom u vodu.
- '' Probaj, toplo je '' – Približila sam mu se i zagrlila ga. – '' Opa, jel' ja to vidim da bi se ti nasmijao'' – Znala sam da će na to morat reagirati. I upalilo je, poljubio me, osjetila sam kako se smiješi. – '' Ne znam za tebe, al' ja na sebi imam kupaći, idemo se brćnut ?''
- '' I to možemo srediti '' – Skinuo je majicu i ostao samo u hlačicama. – '' Idemo? '' – Zagrlio me s leđa i pogurao u dublju vodu
- '' Aaaaa, ovo nije bila dobra ideja '' – Naježila sam se od glave do pete – '' Užasno je hladno, idemo van ''
- '' A ne, ne ideš sad nikud '' – Uhvatio me oko struka
- '' Prehladit ćemo se, dobit upalu pluća, mozga i umrijet '' – Izgovorila sam u jednom dahu
- '' Dramatiziraš, dramatiziraš '' – Nasmijao se
- '' A ozbiljno, idemo'' – Pokušala sam se pomjerit, a onda me još čvršće primio uz sebe i napravio pseću facu
-'' O super.. Sam je to još trebalo '' – Uzdahnula sam
- '' A puiiiiz, za mene '' – Počeo je tepat
- '' A-a, prehladno je '' – Odmahnula sam glavom. Duboko je izdahnuo i pogledao u me u oči – '' A dobro, ajde. Al' ak se prehladim, ti ćeš me liječit ''
- '' Khm '' – Nakašljao se – '' Za to nemaš frke, evo, je l' ovo pomaže? '' – Primio me rukama oko struka i nekoliko puta poljubio u vrat
- '' To svakako'' – Uhvatila sam se nogama oko njegovog struka

[…]

Kiša je napokon prestala cmoljit pa su nam se na plaži pridružili Bill, Georg i Gustav. Po prvi puta smo bili svi četvero zajedno, a da se nismo svađali. Oblaci su se razišli, pa smo jasno mogli vidjeti zalazak sunca. Ležali smo u pijesku i uživali u posljednjim satima na Maldivima.
- '' Ja ne bi doma '' – Uzdahnuo je Bill – '' Sviđa mi se ovo ''
- '' A lažeš '' – Nasmijao se Tom i namignuo mi na brzinu
- '' Da, vas dvoje ste pre čudni, šta se događa '' – Pogledao je Bill prvo u Toma, pa u mene
- '' Ništa! ''- U isti tren smo odgovorili ja i Tom
- '' Ma ništa, uopće'' – Promrmljao je Georg
- '' Aj sad, da čujemo, kakve to privatne patyje imate?'' – Bill je sjeo u turski sijed i gledao u Toma, pa u mene kao da očekuje odgovor.
- '' Privatnosti malo'' – Okrenula sam očima. Tom je izgledao kao da bi sve odmah ispričao. Skužio je po mom pogledu da ipak treba držati jezik za zubima. – '' Idemo dečki, još malo će večera '' – Ustala sam se i pokupila ručnik
- '' Već moramo '' – Potužio se Bill
- '' 'Ajmo, ne bi ni ja, moramo '' – Pružila sam Tomu ruku da ustane
Lagano smo krenuli prema apartmanima, vrijeme se u zadnji tren proljepšalo iako je sunce zalazilo. Putem, Tom je stavio ruku oko mog struka, i kako je bio za glavu višlji, ako ne i više, naslonio glavu uz moju.
- '' Što je bilo? '' – Začuđeno sam ga pogledala
- '' Šta bi trebalo biti? '' – Smrknuo se i pomjerio glavu
- '' Pa ovo '' – Odmjerila sam nas – '' Nije česta pojava ''
- '' Šta? Ne smijem zagrlit svoju curu? '' – Podigao je jednu obrvu
- '' Curu? '' – Zastala sam na kratko, a onda nastavila hodat – '' Mi smo…? '' – Pokazala sam prstom prvo na njega pa na sebe – '' Mi smo zajedno? ''
- '' Šta nije očito? '' – Zbunjeno me pogledao
- '' O… Aha '' – Lagano su mi se usnice razvukle u osmijeh – '' Ja više volim onako staromodno, kad dečko pita.'' – Napravila sam najblesaviju facu koja nagovara na sve. Dobru staru- pseću facu. Prvo me pomalo zbunjeno pogledao, a onda sam zacvilila
- '' No dobro '' – Pristao je. Malo smo zaostali za drugima kako bi on mogao izvršiti svoje. – '' Osjećam se mutavo'' – Otresao je glavom - '' Znaš da inače ovakve stvari ne radim''
- '' Da, da.. Znaaam. Ajde sad, za mene'' – Zatreptala sam par puta okicama
- '' Evo, evo'' – Uzdahnuo je –'' Ana, hoćeš bit moja cura '' – Pogledao me kao da se boji što ću odgovoriti. Osjetila sam neku čudnu uzbuđenost. Srce mi je par puta preskočilo otkucaj. Sada sam imala taj osjećaj- vjerujem ti
- '' Pa… Čekaj da razmislim '' – Zafrkavala sam ga, a on me ošinuo pogledom. – '' Ma zezam se, naravno da hoću! '' – Nasmijala sam se i poljubila ga u nos, na što je odfknuo nosom
- '' Drago mi je da te to usrećilo '' – Ponovno je prislonio svoju glavu uz moju
- '' Ma ti me usrećuješ '' – Čvršće sam ga zagrlila
- '' Šta ste tolko spori, zakas… '' – Bill se okrenuo i onda zašutio. – '' Sam vi dajte '' – Nasmiješio se i nastavio hodati.
Ušla sam u svoju sobu, bacila ručnik sa strane i otvorila prozor da uđe topli zrak izvana.
Često puta, otkada sam s Tomom, govorila sam kako sam sretna, ali sada se nije moglo mjeriti sa ničime. Vjerovala sam mu. Čini neke stvari što dosad nikad nije. To mora nešto značiti. – Uvjeravala sam samu sebe. – '' Mislim da je to, to '' – Bacila sam se na krevet i uzela mobitel u ruke. Sve sam ukratko napisala sestri. I tako će detalje čuti kad se vratim. Otišla sam se tuširati i spremiti za večeru. Obukla sam traper suknju, majicu s printom supermana i starke. Stavila sam samo maskaru, vjerojatno ne idemo nikuda večeras. Krenula sam prema restoranu i kasnila k'o po običaju. Vidjela sam da mi iz jednog kuta Bill maše da dođem. Sva četvorica su bili skockani od glave do pete. Georg i Gustav su kao po običaju imali traperice i majice, Bill je imao uske traperice, duboke tenisice, bijelu majicu i preko toga kariranu crvenu košulju. Oko vrata je imao veliki križ koji je visio na lancu, nosio je nekoliko velikih prstenja i kožnu narukvicu. Tom je nosio, za njega tipične, preširoke traperice, svijetle boje, crveno bijelu majicu na kojoj je pisalo- humanoid i crvene tenisice. Imao je bijelu traku na glavi i veliki crni sat. Oči su mi ispale već sa vrata. Bila sam ponosna na sebe što imam tako predobrog dečka.
- '' Opaa, vidi ti njih. Mi idemo nekud večeras ?'' – Pogledala sam u sebe kako sam obučena
- '' Naravno, zadnja je večer '' – Tom je potapšao par puta po stolici u znak da sjednem pored njega.
- '' Ne idemo valjda odmah? '' – Složila sam nekakvu zbunjenu facu
- '' Ako ti treba vremena da se spremiš… Sačekat ćemo '' – Složili su se Bill i Tom.
Večerali smo, pa sam se ja otišla na brzinu spremiti. Uletjela sam u sobu i počela tražiti majicu i cipele koje se slažu. Taman što sam obukla majicu, Bill je ušao u sobu.
- '' Hej '' – Pozdravio me i sjeo na dvosjed
- '' Hej, evo sad ću… Moram još samo naći cipele i našminkat se '' – Razbacivala sam sve stvari uokolo pokušavajući naći cipele.
- '' Ma, ovaj, nisam ja došao zbog toga… '' – Nalaktio se o naslon za ruke
- '' Nego…? '' – Pitala sam ga izvlačeći cipele ispod kreveta
- '' Bilo bi mi lakše kad bi sjela tu '' – Dodao mi je narukvicu – '' Stavi ju, uklapa ti se '' – Stavila sam narukvicu i sjela pored njega.
- '' Samo brzo, moram se još našminkati '' – Prekrižila sam noge i čekala da kaže što želi
- '' Ja bi to ovako '' – Duboko je uzdahnuo. Zatvorio je oči, stavio ruku na moj vrat i lagano mi se počeo približavati.

utorak, 22.06.2010. |19:49| Komentari (75) | On/Off | Print | # |



Chapter 25
Oke, oke znam da me nije bilo dugo, i prevše,
al jednostavno sam prezauzeta školom i ne stignem
napisati ništa pametno, nit mogu smisliti nešto pametno
kad mi se samo gradivo mota po glavi.
To sad ni nije toliko bitno jer sam se vratila i napisala nešto.
Nije toliko dugačko, ali eto, da se zna da sam tu i
da ću još uvijek pisat. Osim posta, da se pohvalim, sama
sam napravila i svoj dizajn. Tako da znate da ga se ne
može nigdje naći.
Iskreno, ne znam kada ponovno možete očekivati
novo. Neću ništa obećati. Svi znate da ima još 3 tjedna
škole i sada je pakleno.

ugl. mislim da nema potrebe pisati novosti o THu
svi ste već informirani o tome da su imali mini turneju
u Malaziji. Isto i za osvojen Comet, kao i za Tomov
incident s viagrom.

Nakon što sam sve to napomenula evo i 25 chapter.
_________________________________________________
Izašli smo van i krenuli prema restoranu.
-'' Još samo sutra, ha? '' – Retorički sam upitala. Šutio je pa sam pogledala u njega. Piljio je sebi ispred nosa, a mislima kao da je bio daleko. Nisam očekivala da mi išta kaže, ali sam ipak željela nešto čuti. Pored svih mogućih gluposti koje su se dogodile u 13 dana, ovo mjesto mi je već počelo faliti. Mrzila sam to što ću se morati vratiti dosadnoj svakodnevnici. – '' Hej!'' – Povukla sam ga za ruku da ga trgnem iz misli
- '' Ha? '' – Protresao je glavom – '' Da, da. Još samo sutra ''
- '' Je li glupo što će mi falit ovo? '' – Zastala sam pred vratima restorana – '' Mislim… Izuzev svu..'' – Složila sam najgluplju facu što sam mogla – '' Dramu '' – Podigla sam desnu obrvu. Moram priznat, sama sebi sam izgledala iritantno s takvim izrazom lica. Stavio mi je ruku na donji dio leđa i praktički me pogurao unutra.
- '' I meni će falit, bilo je lijepo '' – Pokazao je prstom prema stolu gdje je sjedio samo Gustav. Sjela sam na suprotnu stranu stola od Toma. Zagledala sam se negdje u njega, a on negdje u stranu. Gustav je kao po običaju šutio i gledao što nam je.
Tišinu je prekinuo Bill. Samo što s vrata nije počeo vikat. Došao je do nas i istog se trena uozbiljio
- '' Šta je vama? '' Podigao je obje obrve
- '' Ma niš' '' – Promrmljali smo u isto vrijeme i ponovno spustili pogled.
- '' Da baš, niš'. '' – Ponovio je za nama i sjeo pored Toma –'' Gdje je Georg? Neda mi ga se čekat, gladan sam. – Privukao se bliže k stolu i uzeo meni u ruke
- ''Sigurno spava'' - Uzela sam čašu vode i pijuckala gutljaj po gutljaj gledajući u stol.
- '' Aha '' – Rastegnuo je riječ na kratko maknuvši pogled sa menija. – '' Nego šta je s vama? '' – Odložio je meni ispred sebe i pogledao prvo u mene pa u Toma.
- '' Kako si dosadan '' – Promrmljao je Tom . – '' Inače, još smo sutra tu. Ne znam za tebe, al' nama će nedostajat. Kužiš sad? – Uhvatio se za dlanove kako bi se primirio. Bill ga je čudno pogledao i okrenuo se prema meni
- '' I tebi će sve ovo falit? '' – Samo što nije zinuo do poda. Kratko sam klimnula glavom. – '' Vas dvoje ste potpuno prolupali. Nama, vama, meni se ništa dobro nije dogodilo u ova dva tjedna. Nekoliko puta smo se svi posvađali. Međusobno, jedni s drugima, svi zajedno.'' – Započeo je još nešto reći, a onda je podigao obje ruke i naslonio se.
- '' Chill buraz '' – Potapšao je Tom Billa po ramenu. – '' Možda mi imamo svoje razloge '' – Podigao je lijevi kut usnice u blagi osmijeh.
- '' Da.. Ne želim znat ..'' – Nasmijao se i uzeo novine sa stola.
- '' Ajmo sutra napravit nešto čega ćemo se sjećati '' – Uspravila sam se na stolici – '' Kad se vratimo da možemo prepričati barem nešto ''. Tom je izgledao zainteresirano. Bill se polako okrenuo prema meni.
- '' Ma šta je s vama, pere vas andrenalin? Šta bi skakali bungee jumping, skijali na vodi, skakali s litice, iz aviona? Odmah da vam kažem ne-do-la-zi u obzir'' – Razdvajao je riječi na slogove.
- '' Kako si nezainteresiran '' – Frknula sam. – '' Ne mislim na nikakve ekstremne sportove, samo da se zabavimo, barem jednom ''
- '' Mogli bi '' – Složili su se Tom i Gustav.
- '' Kad tol'ko navaljujete'' – Okrenuo je očima Bill

[…]

Nakon večere pošli smo u svoje sobe. Za pidžamu sam nosila muške bokserice i potkošulju, pa sam se otišla presvući. Svaki dan sam obavezno provela barem do podneva u pidžami. Nisam vidjela svrhu u presvlačenju ako baš nisam morala nikuda ići. Nakon što sam se presvukla otišla sam u kupatilo. Na brzinu sam se otuširala, raspustila sam kosu i namjeravala otići spavati. Previše toga se dogodilo za jedan dan. Vratila sam se u sobu, a Tom je sjedio na dvosjedu.
- '' Opet nepozvani gosti? '' – Nasmijala sam se i legla na krevet
- '' Znam da si željela da dođem '' – Namignuo je – '' I znam da želiš sada da legnem pored tebe '' – Prišao je i legao pored mene
- '' Svašta ti znaš '' - Prošla sam mu prstima kroz kosu
- '' Znaš ti mene '' – Nacerio se i okrenuo se na bok prema meni – '' A.. Znaš i što bi ja sad..? '' – Približio se još više
- '' Ma znam. Al ja sam umorna i idem spavat, sorry '' – Okrenula sam se u drugu stranu
- '' Šta? '' Podigao se na laktove i nagnuo prema meni – '' Ti to ozbiljno? ''
- '' Ne! Haha, pa zezam te '' – Okrenula sam se ponovno prema njemu
- '' I bolje ti je, jer…'' – Pogledao je prema dolje – '' Već imamo problemčić''
- '' Kad prije? '' – Ugizla sam se za usnicu
- '' Daj ne pitaj, bolje mi pomozi '' – Tiho se podsmjehnuo – '' Uostalom ipak si to ti '' – Brzo je podigao i spustio desnu obrvu
- '' Komplimenti, komplimenti '' – Promrmljala sam sjedajući mu na stomak. Uhvatila sam ga rukama za lice i počela ljubiti po vratu, usnama, ramenima. Nakon nekog vremena pokušao je ustati, ali nije mogao.
- '' Ja moram '' – Jedva je izgovorio između uzdaha - '' Izluđuje me ovo '' – Tiho je prostenjao.
Najedanput se ustao i zamijenio nam strane i u trenu svukao svu odjeću sa mene. Čula sam kako mu srce sve brže otkucava, sve brže je počeo uzdisati. Vrat i prsa bila su mu potpuno mokra. Pri samom vrhuncu netko je pokucao na vrata
- '' Ahh '' – Zavapio je – '' Baš sada '' – Zabio je glavu u jastuk ''
- '' Ššš! '' – Stavila sam mu prst na usta - '' Nećemo otvarat
- '' Naravno! Nisam mislio sad prestati '' – Prošaptao me i ugrizao za vrat
- '' Auu! '' – Cijuknula sam, a on me istog trena poljubio.
- '' Ššš '' – Rekao je dok je hvatao zrak. Kad je kucanje prestalo, vratili smo se gdje smo stali.

[…]

Nisam znala koliko je sati. Mislim da je bilo rano, barem je tako izgledalo. Obukla sam se i krenula prema prozoru. Imala sam potrebu pustiti suncu da me obasja. Prišla sam prozoru i razmaknula tamne zastore. Imala sam što vidjeti. Nebo je bilo nisko i puno crnih oblaka. Vjetar je nosio zrnce pijeska po pustoj plaži, a valovi su silovito zapljuskivali na sve strane. Raspoloženje mi je odmah opalo i poželjela sam prespavati i ovaj dan.
Nakon doručka vratila sam se u sobu. Vani su se oblaci prolomili. Kiša je padala kao da je nije bilo mjesecima. Ne mogu ovako provest zadnji dan, glavom su mi se već motale nekakve ideje. Izašla sam van na kišu. Za par minuta već sam bila mokra do kože. I baš mi je prijalo.
Otrčala sam do Toma. Pokucala sam mu nekoliko puta na vrata. Iako sam čula kako viče iznutra da slobodno uđem čekala sam da otvori vrata.
- '' Šta ti se dogodilo? '' – Širom je otvorio oči kada me vidio
- '' Pokušavam se zabavit, ideš sa mnom? – Pitala sam ga cijedeći si kosu
- '' Pa ne znam. Mogla bi se prehladit, a i ja.. '' – Počeo se izmotavati
- '' Ma daj! '' – Povukla sam ga za ruku na kišu. – '' Sad si već mokar! Ideš sa mnom? ''
- '' Imam li izbora? '' – Nasmijao se i krenuo za mnom


TO BE CONTINUED…

Nadam se da mi nećete zamjerit što nije baš opširan, ali
obećajem da će bit idući puta. Sada stvarno ne stignem.
Oči mi se već sklapaju.. Al eto ovoliko sam uspjela napisati.

Image and video hosting by TinyPic
meni najdraža sa Cometa :)
Tom e.

Do slijedećeg pisanja
Kuss von Billova und Tomova
četvrtak, 27.05.2010. |22:54| Komentari (52) | On/Off | Print | # |



Chapter 24
Hello... Nije me bilo ehm.. dva tjedna..
al vratila sam se. ispričavam se za kašnjenje..
ne obečavam ništa kada ću ponovno pisati novi dio.
možda bude već idući tjedan, možda za dva. a možda
i počnem pisati novu fikciju koja ako i budem vjerojatno neće
biti o Tokio Hotelu. nisam sigurna u ništa još.
nego...

Bill je vratio irokezicu.. presretna sam..
nikako mi se nije sviđalo ono zalizano

Image and video hosting by TinyPic

i jedan videić +15


jedan dio je iz prošlog boxa.. ali sada zajednički kaulitzgasm
____________________________________________

24. Danas sam shvatila da sam u takvoj situaciji da mogu birat. Između tebe i njega '' – Pokazala sam prstom na Billa – '' On je dobar i drag dečko, i nakon toga što je bilo, mogla bi se zaljubiti u njega. I malo sam razmislila, i samo da ti kažem, izabrala sam. I to ti namjeravam reći sad i ovdje pred svima!''
- '' Ajde, da čujem onda!!'' – Podigao je obje ruke u zrak
- '' Čut ćeš! ''- Nervozno sam pokušala biti glasnija od njega – '' Ja.. Ja ću… '' – Zaustavila sam se nakratko – '' Ja ću dobit živčani slom ako nastavim ovako '' – Tiho sam si promrmljala u bradu, okrenula se u drugu stranu i žurnim korakom krenula u nekom nepoznatom smjeru.
- '' Ana, gdje ćeš sad? '' – Viknuo je Bill za mnom i krenuo prema meni
- '' Idem i ne idi za mnom, želim bit sama '' – Stavila sam ruku ispred sebe u znak da ne prilazi
- ''E pa znaš šta!!'' – Čuo se i Tom iz daljine – '' Sad nećeš otići!!'' – Krenuo je velikim koracima prema meni
- '' Ne Tom!! Da mi se nisi približio! Ne želim nikog sada!! '' – Još više sam ubrzala hod i krenula još dalje u nepoznato
- '' Stani! '' – Najedanput se Tom našao iza mene i uhvatio me za ruku
- '' Ne želim, rekla sam ti da ne želim!! Idi! '' – Uhvatio me objema rukama oko struka – '' Pusti me!! TOM PUSTI ME!!! – Počela sam ga udarati šakama po prsima, ali on nije puštao. Odjednom su mi suze krenule niz obraze. Znala sam da mu se ne mogu istrgnuti pa sam se smirila.
- '' Tako '' – Otpustio je malo stisak – '' Sada mi reci u čemu je problem .'' – Prošao mi je dlanom po licu i obrisao suze.
- '' Ja… Ne mogu samo tako odlučit. Moram malo biti sama i razmisliti '' – Šmrcnula sam
- '' U redu je, nitko te ne tjera da sada išta kažeš '' – Uhvatio me za glavu i prislonio na svoja prsa.
- '' Molim te '' – Podigla sam glavu i bradom se naslonila na njega – '' Pusti me, samo trebam vremena '' – Klimnuo je glavom i maknuo ruke. Pogledala sam još jednom u Billa i krenula prema plaži. Otišla sam na neko drugo mjesto. Nisam htjela biti na onom molu gdje sam otišla kada sam se posvađala s Billom. Tamo bi me Tom odmah našao.

[…]

Sjedila sam na nekoj plaži gdje nije bilo nikoga. Pekao me pijesak pod nogama, pa sam umočila noge u vodu. Imala sam kupaći na sebi pa sam skinula samo majicu. Istog trena sam pomislila: ' Zašto sam rekla da me pusti. Želim da me zauvijek drži blizu k sebi'. Legla sam u pijesak i pustila da me sunce upija. Željela sam samo na kratko isprazniti glavu, samo da se na trenutak vratim u svoju Baranju kada sam bila na početku svega. Bez dečka, u malobrojnom društvu. Nisam imala puno toga ali sam bila sretna i bez ikakvih briga, a onda mi se čitav život krenuo u sasvim krivom smjeru. Dok nisam upoznala njega. Odmah mi se upalila lampica. Je li moj ''on'' Bill ili Tom. Prestala sam razmišljati. Nisam se željela ničime opterećivati, ostala sam tupo ležati. Prijalo mi je sunce, šuštanje valova, prazna glava i voda koja me škakljala po stopalima… A onda sam zaspala. Probudio me val koji me pošpricao do struka. Osjećala sam se odmornom kao da sam spavala cijeli dan. Sunce koje se već lagano spuštalo prema horizontu bacalo je zlatne zrake prema oceanu. Primamljivala me voda pa sam onako još uvijek vrela od sunca uletjela u vodu. Izašla sam iz vode i ponovno sjela u pijesak koji se sav nahvatao po meni. Uživala sam u pogledu na sunce. Sjetila sam se da je već vjerojatno kasno pa sam uzela svoje stvari i zaputila se prema plaži na kojoj smo inače bili. Iz daljine sam vidjela Georga i Gustava kako se još kupaju, a Bill i Tom su sjedili na ležaljkama i gledali svako u svoju stranu. Stavila sam naočale da mi se ne vide oči jer bi onda odmah znali kako se osjećam i što mislim. Bill to zove ogledalom duše, a ja to zovem – izdajicom. Često mi se iz očiju mogla predvidjeti moja sljedeća reakcija što sam mrzila.
- '' Hej! '' – Prišla sam im s leđa i pozdravila ih
- '' Gdje si ti toliko dugo? '' – Oboje su skočili na noge u isto vrijeme
- '' Sve u redu? '' – Bill mi je prošao rukom po ramenu
- '' Aha '' – nasmijala sam se – '' Zapravo, super sam '' – Skinula sam naočale i zakačila ih za majicu. – '' Hoćemo lagano? ''
- '' Treba dozvat ove morževe iz vode '' – Tom je pokazao prstom prema vodi
- '' Idem ja po njih '' – Okrenuo se Bill i krenuo prema Georgu i Gustavu. Sjela sam na ležaljku pored i ponovno stavila naočale. Imala sam nekakvu potrebu sakriti oči. Imala sam osjećaj da će me Tom nešto pitati, pa nisam htjela da me vidi.
- '' I? '' – Bilo je kako sam mislila. Tom je sjeo pored mene
- '' Ne sad '' – Lažno sam se nasmijala i spustila pogled. On je okrenuo očima i pogledao negdje u daljinu
- '' Šta?? Već idemo?? – Počeo se žaliti Georg
- '' Da '' – Povikao je Bill skupljajući stvari. – '' Izgleda da će bit kiše, pogledaj nebo ''- Namrgodio se.

[…]

Istuširala sam se, zavezala kosu u rep, otvorila širom prozor i naslonila se na njega. Vani je već poprilično pirio vjetar. Spremala se oluja. Gledala sam u mjesto gdje se sunce spaja sa oceanom, predivan prizor. Nakratko sam si pokušala odvući misli, ali nisam uspjela. Valjda to onda znači da sam sigurna. Preispitivala sam svoju odluku. Duboko sam uzdahnula – ' Sigurna sam' – Rekla sam sama sebi. Jako je zapuhao vjetar od čega me zaboljela glava. Zatvorila sam ga i pošla osušiti kosu. Kada sam se vratila zatekla sam Toma kako gleda kroz prozor na isto mjesto gdje sam i ja.
-'' Bok '' – Tiho sam ga pozdravila. Više me nije iznenađivalo upadanje u moju sobu. Samo me pogledao. Prišla sam bliže njemu
- '' Predivno je, zar ne? '' – Pokazao je prstom prema oceanu
- '' Aha. Baš sam malo prije uživala u pogledu. ''
- '' Nego '' – Okrenuo se i krenuo prema krevetu – '' Moramo razgovarati ''
- '' Tom '' – Uzdahnula sam – '' Pričekajmo s time, barem nakon večere ''
- '' Ne! '' – Viknuo je –'' Dosta je bilo čekanja ''
- '' Samo da budem sto posto sigurna '' – Ustala sam i otišla na drugi kraj sobe
- '' U čemu je problem!? '' – Povisio je ton - '' Ne možeš mi reći da si se odlučila za moga brata!! Ako ti je to toliki problem reći ću ti samo jedno '' – Zbunjeno sam ga gledala – '' Nisam tolika pizd.. ''
- '' Ma o čem ti pričaš!! '' – Sada sam i ja vikala – '' Ne ćemo se ponovno svađat! '' – Umirila sam glas ''
- '' Ja! '' – Pokazao je prstom na sebe -'' Ja sam imao razumijevanja za tebe. Sada pokaži i ti barem malo razumijevanja za mene. Dosta mi je više, neću dopustit da se neka obična cura poigrava sa mnom jer ja mogu.. ''
- '' TOM! '' – Prekinula sam ga – '' Imam razumijevanja za tebe, i zadnje što želim je poigravati se sa tobom. Ali tebi je očito dosta jer i ovo ti je preduga veza, nazovimo je tako. I vidim da želiš drugu. To si već dokazao dopisivanjem sa Chantelle i ako želiš ostavi me, olakšaj nam, budi s njom, mijenjaj cure koliko god često želiš, a ja ću ostat dovoljno glupa jer ću i dalje željet tebe. Zato i misliš da sam obična cura '' – Okrenula sam mu leđa. Nakon par sekundi osjetila sam njegove ruke na ramenima. Zagrlio me s leđa
- ''Ti mi se sviđaš baš zato jer si obična, i ne želim drugu '' – Poljubio me u vrat. Okrenula sam se prema njemu i uhvatila ga rukama za lice.
- '' Nema više svađanja '' – Prošaptala sam
- '' Nema '' – Potvrdio je i poljubio me. Kao da sam zaboravila taj osjećaj. Uživala sam u svakom njegovom dodiru, u njemu, njegovom mirisu. – '' Još smo samo dva dana ovdje, završimo to kako spada, uredu? '' – Uhvatio me dlanom za donji dio leđa
- '' Naravno '' – Još jednom sam ga poljubila.- '' Idemo na večeru ? ''
- '' Aha '' – Uhvatio me za ruku i krenuli smo prema restoranu…

TO BE CONTINUED…

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Do slijedećeg pisanja
Kuss von Billova und Tomova

nedjelja, 02.05.2010. |20:38| Komentari (64) | On/Off | Print | # |



Chapter 23
hello..
znam da malo kasnim.. kojih par dana sa novim chapterom.
Vikend mi je bio pretrpan i nisam bila doma čitavu nedjelju
pa nisam stigla napisat.. al evo sada malo duži dio da se iskupim ;)
al najprije dva videa koja oduzimaju dah :))
iii da.. Humanoid City tour nažalost - gotovo :((


ehm.. postaje mi vruće.. mislim da ću sanat ovo ;)

ovaj drugi je velik i kad ga smanjim xD pa evo link KLIK
*_* savršen je :DD

________________________________________________
23. - Poljubila sam Billa, nekoliko puta! – Odjednom sam rekla. Bill me pogledao i širom otvorio oči, a Tom zinuo do poda… Oboje su imali isti izraz lica širom otvorene i oči i usta, oboje su me gledali čudnim pogledom i nakratko se međusobno pogledali, a onda je nastala tišina. Svi troje smo ostali bez riječi, nismo si više ni upućivali bjesne, razočarane, šokirane ni tužne poglede. Svatko je piljio u svoju stranu, većinom u pod, ne pokušavajući ništa reći što me je izluđivalo. Žarko u sebi sam željela da netko od njih dvoje progovori iako to nisam ni malo pokazivala, lice mi je bilo bezizražajno, kao i Kaulitzima. Užasno me izluđivala tišina, radije bi htjela da se svađamo i bacamo stvari jedno na drugo nego da šutimo.
- ''Izluđuje me ova tišina'' – Sasvim nečujno sam si promrmljala u bradu, ustala se i krenula prema vratima. Uhvatila sam kvaku i zastala. Okrenula sam se na peti prema Billu i Tomu – Ne okrivljuj Billa, nije on kriv – Odmahnula sam glavom – Nije bio uvijek – Promrmljala sam dok sam se ponovno okretala prema vratima. Zastala sam još jednom, željela sam im vidjeti izraze lica da bi znala koliko sam veliku glupost napravila. Na Billovom licu se vidjelo malo olakšanje, a Tom je i dalje izgledao začuđeno, zbunjeno, ljuto, šokirano. Sto emocija mu se moglo iščitati sa lica. Uhvatila sam Billov pogled da sekundu, htjela sam mu dati do znanja da moramo razgovarati, da mi mora pomoći. Slegnula sam ramenima, a on je klimnuo glavom. Razumio je što sam htjela reći. Izašla sam i jedva pritvorila vrata. Sjela sam na stepenice ispred ulaza i stavila glavu među koljena. – Kako možeš biti tako glupa, zašto ne možeš držat jezik za zubima – Ponavljala sam skroz u sebi. Čula sam da razgovaraju, nagnula sam glavu prema nazad, ali nisam ništa čula. Nakon par minuta Tom je užurbanim koracima izašao, a nedugo nakon njega i Bill.
- Pričat ćemo kasnije – Tiho je progovorio i prošao mi rukom kroz kosu. Klimnula sam glavom i naslonila se nazad na koljena. Imala sam nekakav osjećaj da sam napravila nešto što stvarno nisam trebala. Sama sam sebi priznala da nije samo da sam to rekla zato što sam bila ljuta, pekla me savjest. 'Postao je odjednom tako dobar' – Prošlo mi je glavom. 'A glupačo!' – Samoj sebi sam rekla – 'Dopisuje se s drugom, nije postao dobar' – Počela sam razmišljati na glas.

[…]

Napravila sam ono što i svaki puta. Otišla sam u svoju sobu, uključila si Ipod i bila u nekom svom svijetu. Glavom su mi odzvanjali stihovi :''Have I found you flightless bird, grounded, bleeding or lost you''. Jesam li sada doista izgubila sve što sam sada imala. Nikako se nisam mogla smiriti. Morala sam razgovarati s nekime prije nego što odemo na plažu, neću mu moći samo tako stati pred lice. Izašla sam ponovno van i otišla do Billa. Jednom sam pokucala i ušla. Bill je spavao. Bilo mi je žao buditi ga, ali sam hitno trebala razgovarati s nekime.
-'' Ej, Bill'' – Prodrmala sam ga po ruci, ali nije reagirao. –''BILL!'' – približila sam mu se i viknula na uho. Odmah je otvorio oči i poskočio, trznuo je glavom i svom snagom me udario u čelo. – ''Aaa'' – Jauknula sam, uhvatila se za čelo i sjela na dvosjed pored kreveta. On je učinio isto i prošao rukom po glavi.
-'' Jao.. Oprosti'' – Nasmijao se – ''imaš tvrdo čelo''
-'' Ne, ne, ne ti imaš tvrdu glavu''
- ''Ok, ok. Imamo tvrde glave. Nego, što si trebala?''
- '' Pa…'' – Prošla sam si po kvrgi na čelu koja je istog trena iskočila - '' Htjela bi razgovarati u vezi svega ovog danas. Trebam bilo kakvu pomoć. Zaribala sam, jako. Ako uopće ima pomoći'' – Spustila sam pogled
- '' Ne brini se ništa, pomoći ću ti koliko god budem mogao'' – Prošao mi je rukom po ramenu.
- '' Ja.. Ja ne znam kako da se ponašam kad ga budem danas vidjela. Da l' da mu nešto kažem, ili da šutim. Ili da se pravim ljuta''
- '' Mislim da bi bilo najbolje da ne pričaš s njime ako je ljut. A ako vidiš da bi mogao normalno i bez vike razgovarati s tobom probaj'' – Nasmijao se ohrabrujuće
- '' Ne znam što da mu kažem. Ne znam kako će reagirati. I bojim se da se naljutit na tebe. I ne znam kako to da se ti ne ljutiš na mene'' – Petljala sam prstima po kosi, bila sam pomalo nervozna
- '' Doći će to samo, nemoj se previše zabrinjavati. Ne znam da li se ljuti na mene, nismo još razgovarali, a na tebe se ne ljutim.. jer.. jer znam kako ti je. Razumijem te potpuno, grozan je osjećaj savjesti. Eto. '' – Ponovno se onako nasmijao
- '' Hvala ti, puno mi znači što mi pomažeš .'' – Podigla sam glavu i pogledala ga u oči
- '' Ma ništa, tu sam za tebe, dođi'' – Čvrsto me zagrlio '' – Zajedno ćemo sredit sve, a ako ne, onda znam što možeš''
- '' Što? '' – Naglo mi se promijenio izraz lica – '' Kako to misliš?''
- '' Sada si u takvoj situaciji da možeš birati '' – Stavio mi je ruku na obraz i prešao preko njega. Na kratko sam zašutjela, razmišljala sam što je htio time reći, a onda mi je sinulo
- '' Bill, to..'' – Počela sam odmahivati glavom
- ''Šššš'' – Stavio mi je prst na usta – '' Nećemo valjda opet o tome?'' – Odmahnula sam glavom u znak da nećemo. Sjeo je pored mene i stavio mi jednu ruku preko ramena. – '' Nemoj se sada ništa brinuti'' – Okrenuo se prema meni i ponovno stavio ruku na moje lice – '' Sve će se već nekako srediti '' – Zagledao mi se u oči – '' Ja ću ti pomoći'' – Uhvatio me palcem i kažiprstom za bradu i približio mi se, nešto mi je tiho govorio dok se sasvim približavao. Odjednom sam se isključila. Nisam oko sebe ništa ni vidjela, ni čula, ni osjetila. Najedanput sam osjetila samo njegove tople usnice, samo ih je prislonio. Ništa više. Uhvatio je svojim usnicama moju gornju i tako ostao, a onda se odmaknuo. Osjetila sam kako mi lice vrije, da sam se zacrvenjela. On me na kratko pogledao i spustio pogled.
- ''Emm, ovaj… Uskoro ćemo ići na plažu… Pa.. Idem se presvući. Da '' – Pokazala sam rukom prema vratima
- '' Da, da. Ići ćemo uskoro. Na plažu. Pa se ti presvuci. I ja ću'' – I on se zacrvenio
- '' Ok! '' – Blesavo sam se nasmijala – '' Vidimo se ''
- '' Da, vidimo se!'' – Prišao mi je i zagrlio me. Zapravo to nije ni ličilo na zagrljaj. Nekako nespretno smo se samo potapšali po ramenima.

[…]

Oko pola četiri popodne našli smo se pred hotelom. Sa sobom sam ponijela samo ručnik. Svezala sam kosu u rep koji ionako nije bio veliki i stavila naočale. Nisam željela da mi se po očima vidi trenutno raspoloženje. Svi su već bili pred hotelom. Kad sam im prišla, ja, Bill i Tom smo se čudno pogledali, a Gustav i Georg se odmah uozbiljili. Svi smo u tišini krenuli.
- ''Opet se svađaju, a?'' – Dobacio je Georg Gustavu, a ovaj slegnuo ramenima. Tomu je zazvonio mobitel, pa je pojurio naprijed da se javi. Okrenula sam se prema Billu i pogledala ga ispod naočala. Stavio mi je ruku, na kratko, na rame.
- ''Sredit ćemo mi već sve'' – Ponovno se onako ohrabrujuće nasmiješio.
Odjednom se pored mene stvorio Tom. – ''Dođi!'' – Povikao je i povukao me za ruku.
- '' Čekaj, ne vuci me!'' – Pokušala sam usporit, ali nije ni zastao. – '' TOM!!'' – Viknula sam iz petnih žila, Bill, Georg i Gustav su istog trena zašutjeli, a par ljudi se okrenulo za nama – ''Pusti me više na miru!! Jebeno mi je dosta tvog kretenskog ponašanja!!'' – Sijevalo mu je iz očiju
- '' Dobro je l' sad svi moraju znat da sam tu!!??'' – Dreknuo je i unio mi se u lice. Okrenula sam očima i krenula u drugu stranu – '' Stani sad '' – Uhvatio me za ruku i ponovno povukao prema sebi
- '' Znaš šta Tom!?? Meni je više muka od ovoga, dosta mi je. Ja nemam snage više svako malo svađat se sa tobom. Radi što hoćeš, ja odustajem!! '' – Izvukla sam ruku iz njegovog stiska i podigla obje u zrak. Sa strane su sve promatrali dečki, a i poneki prolaznici širom otvorenih usta.
- '' E sama si za to kriva. Da mi se sa bratom ne drpaš iza leđa, ništa od ovog ne bi bilo!'' – Ponovo je počeo povisivat ton
- '' E pa da se TI nisi drpao s onom plavušicom u klubu ne bi ni do toga došlo '' – Par puta sam ga simbolički udarila prstom u prsa. – '' I jako se varaš ako misliš da bi samo tako prešla preko toga sa Chantelle, jako! '' – Zašutio je. Bio je bijesan, ljut, iživciran. Vidjelo mu se u licu. Smetalo mu je što nije imao ništa za reći. – '' I znaš što!? Danas sam shvatila da sam u takvoj situaciji da mogu birat. Između tebe i njega '' – Pokazala sam prstom na Billa – '' On je dobar i drag dečko, i nakon toga što je bilo, mogla bi se zaljubiti u njega. I malo sam razmislila, i samo da ti kažem, izabrala sam. I to ti namjeravam reći sad i ovdje pred svima!''


TO BE CONTINUED…

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
ev jedna mal starija :D al slatka

Image and video hosting by TinyPic
i još jedna
___________________

Image and video hosting by TinyPic

ova slika je EPIC FAIL!
Billova faca xD Koda govori: uhh.. don't touch me, a izgleda da kao da će
mu polomit kralježnicu ak ga još malo jače zagli
___________
Do slijedećeg pisanja
Kuss von Billova und Tomova



utorak, 20.04.2010. |22:41| Komentari (93) | On/Off | Print | # |