Lass uns laufen wenn die Dunkelheit komm


Characters








Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
(Da se nešto ne pomisli krivo ne piše ona ovo samo zato što je njena slika tu. Iz fore smo razmjenile slike na blogovima!)
- Ana
- 20.5.1991
- Doselila se iz Hrvatske u Njemačku
- U kompliciranoj je vezi
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Iva
- 31.12.1989
- Anina sestra
- Ostvarila je san radom u policiji
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Tom
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin bivši dečko
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Bill
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin najbolji prijatelj ili nešto više

___________________
Image and video hosting by TinyPic
- Gustav
- 8.9.1988
- Član grupe TH
- Šutljiv dečko s kojim se Ana upoznala kada su putovali na Maldive
____________________
Image and video hosting by TinyPic
- Georg
- 31.3.1987
- Član grupe TH
- Ana ga je također upoznala na putu za Maldive, brzo su se sprijateljili












CHAPTERS
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28


ELITE AFFILIATES

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

free counters


Created by Crazyprofile.com










Credits
Prilagodila: Pixie art.©
© * étoile filante
inspiration/colours: mintyapple
icons: cablelines
reference: x / x
Chapter 28
- '' K vragu!!! '' - Iderao se Bill. U očima su mu se miješale emocije; zabrinutost, šokantnost, izmorenost... Podigla sam i spustila ruke, nekako... Razočarano. Bez riječi sam otišla u svoj apartman. Obavila sam jutarnju higijenu, obukla trenirku, pokupila stvari i ponovno se vratila Billu. Tamo su bili i Gustav i Georg sa Tomovim stvarima. Bilo je već osam sati, a Tomu ni traga. Davnih dana smo trebali krenuti na aerodrom....
- '' Moramo se dogovoriti oko nečega '' - Dubokim i ozbiljnim glasom Georg je prekinuo tišinu - '' Ovih dana... '' - nastavio je iako smo ga svi razočarano gledali. - '' ...Imamo zakazane neke važne datume gdje se se moramo sva četvorica pojaviti'' - i dalje smo svi bez riječi samo gledali u njega misleći da ima nekakvo riješenje. - '' U slučaju da se Tom ne pojavi u narednih... '' - pogledao je u sat na ruci '' 10 minuta, idemo na aerodrom. Ovdje ćemo tražiti direktora da obavijesti neke ljude i neka pokrenu potragu ili već nešto za što mis.. ''
- '' NEMA ŠANSE! '' - izderao se Bill prekinuvši Georga - '' Ja svog brata ne ostavljam ovdje '' - pokušao se primiriti
- '' Bill, znaš koliko zahtjevaju da se pojavi barem jedan od vas dvojice. Možemo reći da se Tom razbolio i nas trojica se ispričati u njegovo ime '' - Georg je i dalje pokušavao smisliti nešto razumno.
-'' Georg! '' - Bill je prosiktao kroz zube - '' Ne odlazim odavdje bez Toma, koji dio nisi razumio? '' - Bjesno je pogledao u Georga na što je ovaj samo podigao ruke odmahujući glavom.
Pokušala sam isključiti njihovu prepirku razmišljajući što se sve moglo dogoditi Tomu. Polako sam odbacivala moguće opcije, zaključujući da je vjerojatno ili kod neke cure ili negdje zalutao pijan kao što smo i predpostavljali. Iako, javio bi se da je negdje zalutao... Možda. Prazno sam gledala u sat na zidu kojemu su kazaljke sve brže radile krugove.
Tišino je prodro zvuk Billova mobitela. Izvukao ga je iz torbe i pogledao prema ekranu telefona, a zatim u Gustava i Georga.
- '' Tko je njega zvao '' - Zagrmio je, ali mu nitko nije odgovorio - '' Tko je rekao Davidu za ovo pitam?? '' - Ponovio je
- '' Ja sam '' - Tiho se javio Georg
- '' Ti si stvarno idiot '' - Prezirno ga je ošinuo pogledom
- '' Možda on može smisliti nek... ''
- '' Ma ne zanima me! '' - Ponovno ga je prekinuo Bill. Ustao se i otišao van razgovarati.
Aerodrom nam nije bio toliko udaljen, ali smo svakako već davnih dana trebali sjediti u terminalu i čekati avion.
Sve mi se više činilo da danas sigurno ostajemo na Maldivima. Bill se izjasnio i mislim da ga Georg i Gustav neće ostaviti. Tako će vjerojatno i biti.
Iz vana je dopirala Billova i Davidova svađa. Bill se derao iz petnih žila govoreći kako nema namjeru vratiti se u Njemačku bez Toma. Nakon nekoliko minuta glasne prepirke Bill se vratio unutra, bjesnog izraza lica, uzimajući svoje stvari u ruke.
- '' Jost je striktno naredio da se do sutra nacrtamo u Berlinu '' - ljutito je povukao svoj kofer -'' Ana.. '' - Okrenuo se prema meni. '' Znam da je sebično da te poslije svega išta tražim, ali molim te, dali bi htjela ostat još dva tri dana ovdje u slučaju da se Tom vrati? I slobodno reci ako ne želiš, razumjet ću, ali stvarno bi mi... ''
- '' Bill '' - Prekinula sam ga - '' Znam koliko ti znači, i ostat ću. Nije mi problem '' - Uvjeravala sam ga iako mi je već svega bilo dosta
- '' Hvala ti, puno... '' - Prišao mi je bliže i pritisnuo usnice ne moje čelo - '' Hvala ti '' - Uhvatila sam ga za ruku stiščući mu dlan sve čvršće, potpuno se oslonivši na njega.
- '' Idi sad, zakasnit ćeš '' - Prošaptala sam mičući se korak unazad. Klimnuo je glavom, povukao kofere za sobom i izašao van.
Duboko sam udahnula i sjela skupljenih koljena na dvosijed. Ovo će mi biti najduža tri dana ikad - Promrmljala sam si u bradu. Dok sam se udubila u svoje misli vani se ponovno začula galama. Nisam prepoznala glasove jer su očito bili već dosta udaljeni. Ustala sam i na brzinu pošla prema vratima. Izašla sam van i vidjela kako Bill velikim koracima prilazi prema Tomu. Bjesno ga je uhvatio za ramena govoreći mu nešto u facu, nakon par sekundi direktnog gledanja u oči Tom je odgovorio na što ga je Bill ošamario što je jače mogao. Tom je izgledao još više izgubljeno neko kad se tek pojavio, koliko sam mogla zaključiti za nekolicinu sekundi.
- '' Da mi to više nikad, NIKAD nisi sapravio! NIKAD!!! '' - Izderao se Bill okrečući se na peti s podignutim kažiprstom u zraku u znak prijetnje Tomu. Tom je i dalje izbezumljeno i nepomično stajao u mjesto. - '' Ana! '' - Povikao je Bill iz daljine. - '' Uzmi svoje stvari, odlazimo! '' - Naredio je.
Za svega tri minute potrpali smo sve stvari u auto i šutke krenuli prema aerodromu. Po mojoj procjeni nema nikakve nade za odlazak. Suđen nam je bar još jedan dan ovdije. Georg je sjedio na suvozačevom mjestu ignorirajući sve oko sebe. Bill i Gustav su sjedili na srednjem, a ja i Tom na zadnjem sjedištu. Nagnula sam glavu na prozor i gledala prolaznike na ulici. Tom se uhvatio za dlanove i piljio u sjedalo. Gustav je stavio slušalice i gledao kroz prozor auta dok je Bill nervozno treskao nogom i ispucavao prste na rukama. Neko vrijeme smo u tišini sjedili...
- '' Dobro jel misliš reć išta? '' - Okrenuo se Bill prema Tomu. Tom je odmahnuo glavom ne gledajući ga u oči - '' Gdje si bio, što si radio cjelu noć? ''
Tom je i dalje šutio pognute glave na što je Bill sve više bjesnio
- '' TOM, GDJE SI BIO ČITAVU JEBENU NOĆ!? '' - Unio mu se u lice koliko je to sjedalo dopuštalo
- '' Bio sam... '' - prekinuo se u pola, udahnuo je, prvo pogledao u mene, pa u Billa, a onda opet spustio glavu. Billovo strpljenje je bilo na samom kraju, malo mu je falilo da opet počne sa vikom. - '' Bilo sam s nekom curom '' - Nije micao pogled sa svojih nogu
- '' Krasno! '' - odgovorili smo ja i Bill u isto vrijeme
- '' Lijepo '' - ponovio je Bill. - '' S nekom curom '' - odmahnuo je glavom - '' Ni ne znaš kojom '' - Izderao se što je glasnije mogao
- '' Bill! '' - Povukla sam ga za rame - '' Pusti, u redu je. Nemoj sad '' - Pokušala sam ga nekako primiriti
- '' Nije u redu, ništa nije u redu '' - Promrmljao je i okrenuo se u drugu stranu.
Ostatak vožnje proveli smo u tišini. Nitko nije htio razgovarati, a sumnjam i da je htio. Nakon 15 minuta napokon smo stigli na aerodrom. Svatko je uzeo svoje stvari pa smo krenuli prema kontroli prtljage. Zastala sam na tren i okrenula se prema gradu i oceanu koji se jedva vidio u daljini. Duboko sam udahnula miris i na sekund zažmirila.
- '' Idemo '' - Georg mi je stavio ruku na rame - '' Bill će poludjet ako propustimo avion '' - Klimnula sam glavom i krenula za Georgom.
Ostavili smo prtljagu na kontroli u otišli u terminal. Istog trena smo svi petero pogledali prema ploči s letovima. Za samo nekoliko sekundi pogledom sam našla let za Berlin, koja je bilo tri, u razmaku od nekoliko sati. Nije mi bilo jasno zašto je Bill onda toliko paničario. Svima nam se vidjelo olakšanje na licu, pa čak i Tomu, osim Billu, naravno. Nastavili smo sjediti još pola sata u tišini dok nije sletio avion. Još jednom smo prošli kroz kontrolu i krenuli autobusom prema avionu. Bio je poluprazan pa samo mogli sjesti na preostala prazna mjesta. Gustav je sjeo s Georgom, ja sa Tomom, a Bill sam. Sjela sam do prozora i stavila gornji dio trenerke i torbu koju sam imala sa sobom na sjedalo do sebe kako Tom ne bi mogao biti blizu mene. Sjeo je na sjedalo do prolaza i stavio svoje stvari na moje. Primijetila sam da me gleda pa sam mu na tren uhvatila pogled i na brzinu okrenula glavu. Jako sam se razočarala u njega i ne želim više imati nikakvog posla s njime. Ubrzo zatim smo poletjeli. Istog trena me počela hvatati nostalgija. Vjerojatno više nikada neću doći ovdje. Naslonila sam glavu na prozor i zadnje trenutke provedene na Maldivima gledala u ogromni plavi ocean iz visine…
To be continued…

nedjelja, 01.08.2010. |18:52| Komentari (49) | On/Off | Print | # |